Foto: Cropix/Zagreb – Novi detalji kaosa na stadionu “Rajko Mitić” šokirali su regiju. Srbija je u utorak doživjela poraz od Engleske 0:5 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026., ali prava drama nije se događala na terenu – već na tribinama.
Nakon trećeg gola Engleza, stadionom je odjeknulo skandiranje: “Tko ne skače, taj je ćaci!”, uzvik koji je postao simbol nezadovoljstva protiv Aleksandra Vučića i njegovog režima. I dok su mnogi navijači mirno izražavali frustraciju, s pozicija u prvim redovima zapadne i istočne tribine stajali su “ljudi u crnom” – poznati kao Vučićevi batinaši.
Jedan od njih, koji je posebno privukao pažnju javnosti, jeste Miloš Lukovac, profesionalni MMA borac. Mediji u Srbiji i regiji pišu da je Lukovac na ovoj utakmici, ali i ranije na Eurobasketu u Rigi, imao jasnu misiju – zastrašiti navijače i spriječiti ih da javno izraze nezadovoljstvo.
Na Marakani, Lukovac je brutalno napao nekoliko navijača, dok su roditelji u panici tražili sigurno mjesto za svoju djecu. Scene nasilja su šokirale Srbiju, a fotografije i video zapisi kruže društvenim mrežama, izazivajući lavinu komentara: “Do kakvih smo granica došli?”, “Ovo je sramota za državu!”.
Međutim, dok na slabijima od sebe može pokazivati borilačke vještine, njegova reputacija je drastično drugačija kada se suprotstavi protivniku ravnom svojoj snazi. Naime, Miloš Lukovac je prošle godine doživio nokaut za nevjerojatnih 32 sekunde u Zagrebu.
Na prestižnom eventu ‘Golden Fight’ u dvorani Cibone, Lukovac se suočio s hrvatskim borcem Rokom Đorđićem. U samo pola minute, Đorđić ga je bacio na pod i nanio nekoliko snažnih udaraca, toliko brutalnih da je njegov tim bacio peškir, a sudija odmah prekinuo borbu. Taj trenutak jasno je pokazao da Lukovac, unatoč teroru nad nemoćnima, nije nepobjediv.
I dok Srbija bruji o navijačkim sukobima i nasilju na tribinama, pitanje koje mnogi postavljaju je: Koliko dugo će režim tolerisati ovakvu vrstu “kontrole”? Hoće li se neki od batinaša ikada suočiti s posljedicama svojih djela, ili će ovakve scene postati normalna pojava na beogradskim stadionima?
Za kraj, mnogi su ogorčeni i pitaju se: može li jedan poraz na borilištu i nekoliko udaraca na tribini biti simbol straha i represije, ili je ovo tek početak šireg razotkrivanja Vučićevih metoda zastrašivanja?
Dok javnost bruji, jedno je sigurno – Miloš Lukovac je herojski u ringu samo protiv nemoćnih, a stvarni izazovi pokazuju koliko su te “batinaške legende” zapravo krhke.
