„MRŽNJA U SRCU LONDONA: Desni ekstremisti marširaju sa krstovima, MAGA kapama i antimuslimanskim parolama“

London je proteklog vikenda pretvoren u uzavrelo bojno polje ideja – više od 110.000 ljudi izašlo je na ulice u maršu kojeg je organizovao ultradesničar Tommy Robinson, noseći zastave SAD-a i Izraela, MAGA kape, krstove, te vičući parole koje vrijeđaju muslimane. Scena je bila šokantna, ali ništa manje od opasne – to nije bio samo protest, to je bila demonstracija sile, poruke i moći koja miriše na mržnju i podjele.

Kako se desnica osnažuje u 21. vijeku? Marš u Londonu pokazuje svu lepezu taktika kojima ovi pokreti kontorlšu publiku i šire svoje poruke:

Simbolička oruđa moći – MAGA kapa, krstovi, američke i izraelske zastave. Svaki od ovih simbola prenosi poruku: pripadnosti, identiteta, superiornosti. Oni služe da okupe, da definišu „prijatelje“ i „neprijatelje“.

Scenska dramatizacija i medijska spektaklizacija – Riječ je o organiziranom događaju, sa transparentima, govornicima (uključujući i Elona Muska putem video linka), dobro osmišljenom propagandnom strategijom koja traži medijsku pažnju.
Faktor

Ponavljanje poruka mržnje – Antimuslimanske parole, koje targetiraju čitave religijske grupe, koriste se kako bi se stvorio neprijatelj, demonizovana meta. To nije slučajno – to je metodično.
Faktor

Mobilizacija kroz strah – Migracija se predstavlja kao egzistencijalna prijetnja: „Moramo zaustaviti ilegalne migracije“, „Naša zemlja“, „Naša sloboda govora“. Ovo nije apel na politiku — ovo je apel na emotivnu paniku.
Faktor

Konflikt sa institucijama i protivnicima – Policija, kontraprotesti, sukobi, napadi. Ovakve situacije dodatno legitimizuju osjećaj da je vođa i pokret „na strani naroda nasuprot elita“.

Koji su okidači – unutrašnji, emotivni – koji ljude tjeraju da se pridruže ovakvim okupljanjima?

Strah od gubitka identiteta – Nacionalnog, vjerskog, kulturnog. Kad ljudi osjećaju da je njihov način života, jezik, religija ugroženi, lakše se privlače personalizovane teorije zavjere i ekstremne pozicije.

Potražnja za jasnim neprijateljem – Kad se kaže „drugi“, „stranac“, „migrant“, „neprijatelj“, borba postaje jednostavna: vi protiv njih. To smanjuje složenost: ne treba razumijevati probleme – samo mrziti.

Uvjerenje u vlastitu viktimizaciju – Često se ekstremne grupe predstavljaju kao žrtve — mase su „potlačene“, „prešućene“, „cenzurisane“, „izgubile slobodu govora“. To budi empatiju i zajedništvo među onima koji se tako vide.

Herojski narativ i pripadnost zajednici – Učesnici marša ne samo da protestuju, oni pripadaju nečemu većem: nacionalnoj borbi, slobodi govora, obrani tradicije. To daje smisao, svrhu, identitet.

Efekt gomile – Kad vidiš masovne slike, čuješ zvižduke, skandiranja; kad si dio ogromne grupe, nisi samo ti: osjećaj moći, anonimnosti i sigurnosti. To mešavina uzbuđenja i davanja snage pojedincu.

UPOZORAVAJUĆA PORUKA

Ono što se dešava u Londonu nije izolovani incident – ovo je znak alarma. Kada ekstremne ideje postanu dio javne scene, kad nasilje i mržnja počnu da se normalizuju, građansko tkivo se razdire. Ćutanje više nije opcija – pasivnost dopušta da mržnja izrasta u silu. Da se antimuslimanski sentiment sroza u širinu prihvatljivih stavova. Da se identiteti isključe, a ljudska prava uruše.

Ako se ne reaguje, posljedice mogu biti smrtonosne: fizicki napadi, etničke ili religijske netrpeljivosti, dodatne polarizacije, podjela društva. Granice slobode govora, građanskog dijaloga i međuljudske tolerancije će se pomerati – ali na štetu onih koji su nesnažniji, manjina, onih koji su već marginalizovani.

Šta svi mi – građani, mediji, institucije – trebamo sada da uradimo:

Informišite se i educirajte se – Ne prihvatajte površne narative. Čitajte različite izvore, pratite provjerene informacije, razumite pozadinu događaja.

Protivite se mržnji javno – Ne šutite kada čujete antimuslimansku ili bilo kakvu drugu diskriminatornu parolu. Govorite, pisite, dijelite: sloboda govora ne znači tolerisanje mržnje.

Podržite organizacije koje štite prava manjina – Pridonijeti advokatskim grupama, nevladinim udruženjima koja se bore za jednakost, slobodu vjeroispovijesti i ljudska prava.

Izlazite na izbore, angažujte se politički – Birajte predstavnike koji rade za inkluziju, koji drže ekstremizam pod kontrolom, koji poštuju princip vladavine prava.

Budite glas promjene – U porodicama, među prijateljima, na društvenim mrežama – promjena počinje s jednim čovjekom koji se ne boji reći „ne“ mržnji.