HALID BEŠLIĆ: “Više volim da me pamte kao dobrog čovjeka, nego kao dobrog pjevača“

Halid Bešlić, legendarni pjevač narodne muzike, preminuo je u 72. godini, ostavivši iza sebe ne samo bogat muzički opus, nego i obitelj, unuke i armiju obožavatelja koji će ga zauvijek pamtiti. Iza njegovih hitova i nezaboravnih koncerata krije se čovjek velike humanosti, spreman da svoje bogatstvo i utjecaj koristi za pomoć drugima.

Rođen 20. novembra 1953. godine u selu Knežina kod Sokoca, Halid je muzički talenat naslijedio s majčine strane. Iako u porodici muzika nije bila smatrana ozbiljnom profesijom, on je odlučio slijediti svoj san nakon vojnog roka, gdje je pjevao u vojnom orkestru i dobio prve pohvale. Njegov put ka zvijezdi počeo je u kafanama Sokoca i Sarajeva, a prvi singl „Grešnica“ i „Ne budi mi nadu“ objavljen 1979. godine otvorio mu je vrata muzičke karijere.

Nakon albuma „Dijamanti“ 1984. godine, Bešlić je postao prepoznatljivo ime širom bivše Jugoslavije, a hitovi poput „Neću, neću dijamante“ i „Budi, budi uvijek sretna“ učinili su ga miljenikom publike. U periodu od 1985. do 1991. godine objavio je osam albuma i osvojio srca fanova, a i rat ga nije spriječio da se vrati u domovinu i pomogne ljudima pogođenima sukobom. Halid je organizirao stotine humanitarnih koncerata, ali rijetko o tome govorio u javnosti.

Kasnije generacije publike zavoljeli su ga kroz album „Prvi poljubac“ i hitove „Miljacka“, „Čardak“ i „Dvadesete“. Njegova saradnja s poznatim muzičarima na albumu „Halid Bešlić i prijatelji“ samo je potvrdila status ikone narodne muzike. Bez obzira na različite muzičke eksperimente i pop utjecaje, publika ga je uvijek prihvatila s entuzijazmom.

Privatni život Halida Bešlića bio je jednako bogat i inspirativan. Sudbonosni susret sa suprugom Sejdom pretvorio se u brak koji je trajao decenijama, a njihov sin Dino i unučići Lamija i Belmin Kana bili su izvor njegove najveće radosti. Ipak, život nije uvijek bio lak — u prometnoj nesreći 2009. godine pretrpio je teške povrede, izgubio desno oko, ali nikada nije izgubio optimizam i ljubav prema muzici.

Njegova humanost posebno je došla do izražaja 2014. godine, kada je zbog klizišta u mjestu Semizovac ispraznio vlastiti motel kako bi ugostio ugrožene porodice. „Više volim da me pamte kao dobrog čovjeka, nego kao dobrog pjevača“, govorio je često. Ljudi koji su ga poznavali potvrđivali su da je pomagao diskretno, bez pompe i medijske pažnje.

Halid Bešlić nije bio samo pjevač. Bio je simbol dobrote, humanosti i predanosti porodici i ljudima. Njegov glas i pjesme ostat će zauvijek u srcima fanova, ali ono što će ga učiniti nezaboravnim jest čovjek iza mikrofona — dobričina koji je svoje srce stavio na prvo mjesto.