Bosna kakvu volimo: Penzioner Petar pokazao šta znači biti pravi komšija..

TOPLA LJUDSKA PRIČA IZ BiH: Penzioner Petar odlučio obradovati polaznike mekteba u Prozoru

U vremenu kada se širom regije sve češće govori o podjelama, netrpeljivosti i napetostima, iz malog grada na sjeveru Hercegovine dolazi priča koja vraća nadu i pokazuje da istinska ljudskost i poštovanje još uvijek žive među nama. Glavni junak ove priče je penzioner Petar Petrić iz Prozora, koji je odlučio obradovati polaznike mekteba u lokalnoj Čaršijskoj džamiji i time pokazao da dobrota ne poznaje granice vjere, nacije ni porijekla.

Lokalni imam, Nihad ef. Ahmetović, podijelio je ovu dirljivu priču sa novinarima Anadolije, objašnjavajući kako je Petar sasvim spontano izrazio želju da pomogne. Sve se dogodilo nekoliko dana prije tradicionalne manifestacije „Noć mekteba Prozor“, koju džemat organizuje svake godine u znak zahvalnosti najvrednijim i najuspješnijim polaznicima mektepske nastave.

„Šetajući gradom, sreo me moj prijatelj i komšija Petar. Zaustavio me i rekao: ‘Vidio sam da prikupljaš sredstva za kupovinu nagrada za polaznike mekteba, pa evo, želim i ja učestvovati.’ I poklonio mi je određeni iznos novca“, ispričao je efendija Ahmetović, naglašavajući kako ga je ovaj gest duboko dirnuo.

Prema njegovim riječima, Petar nije želio da se o tome mnogo govori, smatrajući da je pomaganje nešto sasvim prirodno i da je, prije svega, važno da se djeca obraduju. „Iskreno, mene to nije iznenadilo. Petar je oduvijek bio čovjek koji cijeni i poštuje druge, bez obzira kojoj vjeri pripadaju. To je nešto što se osjeti i vidi kroz svakodnevni život“, dodao je imam.

„Važno je da se ovakve geste prepoznaju i cijene, jer one šalju poruku da dobrota i humanost nisu nestale. Naprotiv, žive među nama – tiho, bez pompe, kroz mala, ali iskrena djela“, istakao je ef. Ahmetović, dodajući da se Prozor može ponositi svojim ljudima i zajedništvom koje njeguje.

Prozor, gradić u kojem godinama zajedno žive ljudi različitih vjera, ponovo je pokazao da suživot nije samo riječ – već način života. Ovaj događaj, kako navodi lokalna zajednica, nije prvi put da se neko iz jedne vjerske zajednice uključi u aktivnosti druge. U prošlosti su zabilježeni brojni primjeri u kojima su se komšije međusobno pomagale – bilo u obnovi crkve ili džamije, u prikupljanju pomoći za bolesne ili u zajedničkim humanitarnim akcijama.

„Ono što me posebno raduje jeste činjenica da i danas postoje ljudi koji razumiju suštinu života – a to je da smo svi ljudi, da dijelimo istu ulicu, isto nebo i iste brige. Ako se možemo radovati tuđoj sreći, onda imamo nadu kao društvo“, kazao je ef. Ahmetović.

Ova priča, iako mala u obimu, ogromna je po svojoj poruci. U vremenu kada društvene mreže preplavljuju vijesti o netrpeljivosti i sukobima, gesta jednog penzionera iz Prozora podsjeća da humanost nema vjeru, a dobrota ne traži nagradu.

Stanovnici Prozora s ponosom ističu da je ovaj događaj samo još jedan dokaz da njihov grad, unatoč teškoj prošlosti, i dalje nosi duh međusobnog poštovanja i topline. Djeca koja su primila nagrade sigurno će zapamtiti ne samo darove koje su dobila, već i poruku koju su dobila uz njih – da u svijetu punom razlika, najvažnije je biti čovjek.

Priča o Petru Petriću tako je u kratkom roku obišla cijelu Bosnu i Hercegovinu, a mnogi su je podijelili na društvenim mrežama uz poruku:

„Ovo je BiH kakvu volimo – zemlja u kojoj komšija ne pita ko si, već kako si.“