Anis je prije ubistva bivšu djevojku Aldinu ganjao automobilom. Nedavno je dobio pištolj jer mu je “ugrožena sigurnost”
Bosanskohercegovačku javnost ponovo je potresao brutalan slučaj femicida koji se sinoć oko 18:00 sati dogodio u Mostaru. U centru grada, u ugostiteljskom objektu poznatog lanca brze hrane, 33-godišnji Mostarac Anis Kalajdžić usmrtio je Aldinu Jahić, mladu ženu iz Kalesije, prema svemu sudeći u pokušaju da pobjegne od nasilja koje je mjesecima trpila.
Prema informacijama do kojih je došla Crna Hronika, događaju je prethodila dramatična potjera ulicama Mostara. Aldina je, kako tvrde izvori iz istrage, bježala od Kalajdžića dok je on automobilom marke Ford kružio za njom, pokušavajući je sustići. Vozilo je ostavio dvadesetak metara od objekta, ušao za njom i pratio je sve do toaleta, gdje je presudio njenom životu jednim hicem iz pištolja.
Nakon što je počinio zločin, Kalajdžić je pokušao izvršiti samoubistvo, ali se – prema zvaničnim navodima – oružje zaglavilo i nije opalilo. Ubrzo nakon toga uhapšen je bez daljnjeg otpora.
Posebno zabrinjava činjenica da je Kalajdžić prije samo nekoliko sedmica dobio dozvolu za nošenje pištolja. Kao razlog je naveo da mu je “ugrožena sigurnost zbog prijetnji”, koje je, navodno, primao u svojstvu fudbalskog sudije. Podsjetimo, Kalajdžić je bio sudija u Prvoj ligi FBiH.
Utvrđen identitet djevojke koju je ubio Anis Kalajdžić: Aldina u Mostar došla radi zaposlenja
Informacija da je oružje legalno posjedovao u trenutku počinjenog zločina izazvala je oštre reakcije dijela javnosti, s obzirom na to da je riječ o osobi protiv koje su već postojale prijave za prijetnje i nasilno ponašanje.
Istraga je do sada pokazala da su Anis i Aldina bili u prekidu veze te da je mlada žena ranije primala prijetnje od bivšeg partnera. Nažalost, te prijetnje nikada nije prijavila policiji, što je – kako tvrde stručnjaci – čest obrazac u slučajevima rodno zasnovanog nasilja, gdje žrtve iz straha, srama ili nepovjerenja u institucije ostaju same u borbi sa nasilnikom.
Tragedija u Mostaru ponovo otvara bolno pitanje: koliko sistem štiti žene koje trpe nasilje? I koliko još upozorenja mora biti ignorisano prije nego što se dogodi nezamislivo?
