Vučićeva Srbija tone dublje: Trump odobrio 500 posto carina svim zemljama koje trguju s Rusijom!
Vučićeva Srbija tone dublje – a tek sada se vidi cijena politike „i Istok i Zapad“
Srbija se ponovo našla pred zidom, a ovoga puta udar je jači nego ikad. Odluka Donalda Trumpa da podrži zakon kojim SAD mogu uvesti carine i takse do 500 posto svim državama koje nastave trgovati s Rusijom nije samo međunarodna vijest — to je direktan udarac u srpsku ekonomsku kičmu. I ko god prati događaje više od pet minuta jasno vidi da se ovo nije desilo preko noći. Ovo je račun koji stiže godinama.
Srbija je dugo plesala na dvije stolice. Jednom rukom potpisuje evropske integracije, drugom rukom čuva ruski kapital u najosjetljivijim sektorima: energetici, gasu, nafti. I ne treba biti analitičar da bi se razumjelo šta znači kad ti država poput SAD poruči da će sankcionisati svaku zemlju koja nastavi saradnju s Rosneftom, Gazpromom i ostalim ruskim gigantima. To je crvena linija.
I sad odjednom — panika. Vanredne sjednice. Dramatična obraćanja. I Vučić koji upozorava da bi Srbija bez ruske nafte mogla doživjeti „totalni kolaps“. To je, zapravo, priznanje da država već godinama nije u stanju osigurati energetsku nezavisnost. Da je NIS — strateška tačka Srbije — praktično u rukama Moskve. Da svaki pritisak na Rusiju automatski postaje pritisak na Beograd.
Da budemo potpuno iskreni: ovo nije samo ekonomski problem. Ovo je politički poraz.
Jer kad ti neko sa strane diktira šta ćeš raditi sa sopstvenim naftnim kompanijama, onda više nemaš suverenitet — imaš samo iluziju suvereniteta.
Trumpova odluka sada izvlači na površinu sve ono što se godinama guralo pod tepih. Srbija će morati da bira. Ne može vječno sjediti na ogradi. Zapad joj poručuje: „Ako hoćeš da trguješ s nama, prekini s Rusijom.“ Rusija poručuje: „Ako nas izbacite iz NIS-a, snalazite se sami.“
A između ta dva pritiska — građani. Oni koji će platiti cijenu. U gorivu, u struji, u inflaciji, u svakodnevnom životu.
Pitanje je samo:
Da li će Srbija konačno priznati da je politika balansiranja završena?
I još važnije:
Da li ima plan B, ili se sve svodi na čekanje da se “nešto desi”?
Jer kad najmoćnija zemlja svijeta uvede carine od 500 posto, to više nije politika.
To je poruka.
A poruka je jasna: vrijeme neutralnosti je isteklo. I sada se vidi svaka pogrešna odluka donesena u posljednjih 10 godina.
