Kako Amidžić i ekipa spasiše Bosnu – ljubavlju iz budžeta (i džepova)
Upozorenje: Ovaj tekst je satiričnog karaktera.Sve sličnosti sa stvarnim događajima i osobama nisu slučajne, ali su prikazane na humorističan i ironičan način. Cilj teksta je kritika kroz satiru, a ne iznošenje doslovnih činjenica.
U zemlji gdje ljubav prema domovini mjeriš brojem nula na budžetskim isplatama, ministar finansija Srđan Amidžić i njegov kolega Staša Košarac odlučili su nas sve iznenaditi: vole oni Bosnu (i Hercegovinu)! I to ne onako mlako, već do te mjere da bi za nju zagrabili i posljednji euro – naravno, tuđi.
Amidžić je hrabro priznao da bošnjački ministri vole Bosnu mrvicu više, ali – gle čuda! – nisu spremni pokazati tu ljubav tako što će iz budžeta pokriti tuđi dug. Kakva sebičnost! Kad Amidžić voli, on voli do Centralne banke i nazad.
Ljubav od milione razloga
U očajničkoj romantičnoj gesti, Amidžić je predložio da Centralna banka – koja, valjda, postoji da rješava ljubavne jade političara – odvoji stotinjak miliona eura: 55 miliona za dug Republike Srpske slovenačkom Viaductu, a ostatak da se razveseli entitetima. Jer, šta je ljubav ako nije dijeljenje tuđih para?
HDZ, vjerni saveznik svih sličnih briljantnih ideja, dao je podršku, a Amidžić je već zamišljao kako će ga historija pamtiti kao ministra koji je „svojim rukama“ (i tuđim novcem) spasio čast BiH pred svijetom.
Ali, zločesta Centralna banka imala je drugačije planove.
Kao kakva hladna, bezosjećajna institucija, drznula se reći “ne može!” dok imovina banke visi o koncu zbog – pazi sad! – istog tog duga. Paradoks veći od ljubavne sapunice: ministar traži novac od banke koju Viaduct juriša da oplijeni – jer nije isplaćen dug.
A dug, naravno, nastao čisto slučajno: dogovor s firmom koja ima jednog zaposlenog i 50.000 eura imovine za projekat od 83 miliona eura. Sitnica.
Nacionalna romantika
„Svoje ne damo – tuđe hoćemo“ – moto koji bi trebao osvanuti na grbu entitetskih vlasti, zajedno s ilustracijom proračunske slavine i natpisom „Otvori kad zatreba“.
Sad kad je plan propao, Amidžić i ekipa smišljaju novu epsku taktiku: na koja vrata pokucati? Ko još u ovoj zemlji drži neku paru ispod madraca? Možda neko dijete štedi za bicikl, možda neka baka za lijekove? Svi su potencijalni donatori ljubavi prema BiH!
Neko predloži i genijalno rješenje: neka Republika Srpska – koja je sve ovo i zakuhala – sama plati dug. Ali gdje naći 55 miliona eura kad su trezori prazni kao studentski frižider?
Plan C (kao “Čupanje iz PDV-a”)
Ako ne ide iz entitetske kase, zašto ne bi povukli iz PDV-a? Republika Srpska mjesečno od poreza dobije fino – zašto ne odvojiti sitniš od 55 miliona? Ah, da, ljubav je jaka, ali kad treba platiti – ljubavi nestane brzinom svjetlosti.
Porukica
Ako ništa drugo, Amidžić i društvo nas uče važnoj životnoj lekciji: prava ljubav nije kad voliš nekoga, nego kad očekuješ da ti taj neko plati račune.
A da se zaključimo u stilu velikih pjesnika ovih prostora:
“Bosno moja, ti nisi ljubav – ti si kreditna kartica.”
#satira #BiH #politika
