Zašto Amerika i Izrael ne mogu slomiti Iran..
Rat bez jasnog pobjednika: Zašto vojna nadmoć ne znači poraz Irana?
Sukob različitih ciljeva
U analizi koju je objavio Middle East Eye postavlja se pitanje koje sve češće kruži među analitičarima: zašto Iran, uprkos snažnim pritiscima i napadima, i dalje stoji na nogama? Na prvi pogled djeluje da su Sjedinjene Američke Države i Izrael u ogromnoj prednosti – imaju modernije oružje, jače vojske i tehnološku nadmoć. Ipak, realnost na terenu pokazuje da vojna snaga sama po sebi ne garantuje političku pobjedu.
Problem, prema ovoj analizi, leži u samim ciljevima sukoba. Washington i Tel Aviv žele mnogo više od pukog slabljenja Irana. Njihovi ciljevi uključuju gašenje iranskog nuklearnog programa, prekid utjecaja Teherana u regiji, pa čak i promjenu vlasti u toj zemlji.
Iran, međutim, ima mnogo jednostavniji cilj – opstanak sistema i države. Upravo ta razlika u ambicijama mijenja pravila igre.
Strategija opstanka
Dok zapadne sile traže potpunu dominaciju, Iran igra dugoročnu igru. Za Teheran pobjeda ne znači poraziti protivnika, nego preživjeti pritisak i zadržati stabilnost vlasti.
To znači da svaki dan bez kolapsa za Iran predstavlja uspjeh. S druge strane, za SAD i Izrael svaki ishod koji nije potpuna kapitulacija Irana može izgledati kao neuspjeh. Takva postavka sukoba daje Teheranu neočekivanu stratešku prednost.
Zapadne vojske često ostvaruju taktičke uspjehe – gađaju vojne baze, uništavaju skladišta i neutraliziraju pojedine komandante. Međutim, uprkos tim udarima, iranski politički sistem i mreža saveznika u regiji ostaju funkcionalni.
Ekonomija kao oružje
Iran je svjestan da u otvorenom ratu ne može dugoročno parirati vojnoj moći Zapada. Zbog toga koristi drugačiju taktiku – rat iscrpljivanja.
Tel Aviv pod udarima, sirene širom Zaljeva – Emirati, Saudijska Arabija i Kuvajt presreću napade
Umjesto jednog velikog sukoba, Teheran stvara stalne napetosti širom regije. Poseban pritisak vrši kroz energetske rute poput Hormuškog moreuza. Time indirektno utiče na globalnu ekonomiju i cijene energenata.
Cilj je jednostavan: učiniti sukob toliko skupim i dugotrajnim da politički pritisak u zapadnim državama počne rasti.
Pogrešna procjena Zapada
Jedna od najvećih pretpostavki zapadnih stratega bila je da će vanjski pritisak izazvati unutrašnje nezadovoljstvo u Iranu i dovesti do slabljenja vlasti. Međutim, historija često pokazuje suprotan efekt – vanjska prijetnja može ojačati osjećaj nacionalnog jedinstva.
Zbog toga analitičari upozoravaju da bi dugotrajan sukob mogao dovesti do paradoksa: što duže traje kriza, to bi politički trošak za SAD i Izrael mogao biti veći.
Pitanje koje ostaje otvoreno
U takvoj situaciji nijedna strana nema jednostavan izlaz. Mogući scenariji kreću se od dugotrajnog rata iscrpljivanja do diplomatskog dogovora koji bi svim stranama omogućio da proglase neku vrstu pobjede.
Ali jedno pitanje ostaje: ako vojna sila ne može donijeti političko rješenje, da li je svijet ušao u eru ratova koje je gotovo nemoguće dobiti?
