Burna rasprava ponovo se otvorila u Srbiji nakon što su se na društvenim mrežama pojavile oštre optužbe na račun bivšeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice, Srpske pravoslavne crkve i ruskog uticaja na Balkanu.
Povod je objava javnog aktiviste Srđana Prekovića, koju je podržao i podijelio Nenad Čanak, političar poznat po oštrim stavovima protiv ruskog uticaja u regionu.
Preković je u svojoj objavi iznio teške tvrdnje da je Koštunica nakon petooktobarskih promjena 2000. godine, kako navodi, “spasio zločince” i zaustavio dublje čišćenje sistema od kadrova starog režima. Posebno je odjeknula njegova tvrdnja da se takva politička usluga “sada vraća s kamatom”, čime je direktno povezao današnje stanje u Srbiji s odlukama koje su donesene nakon pada Slobodana Miloševića.
PETI OKTOBAR I STARI SISTEM
Pad Miloševića 5. oktobra 2000. godine za mnoge je bio trenutak kada je Srbija mogla krenuti potpuno drugim putem. Međutim, umjesto brzog raskida sa starim bezbjednosnim i političkim strukturama, uslijedile su godine sporih reformi, unutrašnjih sukoba i natezanja oko saradnje s Haškim tribunalom.
Upravo tu kritičari vide ključnu ulogu Vojislava Koštunice. Jedni su ga branili kao “legalistu” koji nije želio lomiti sistem preko koljena, dok su ga drugi optuživali da je tim legalizmom zapravo zaštitio ljude iz starog režima.
U izvještajima o tranzicionoj pravdi navodilo se da je Koštunica insistirao da tadašnji šef tajne službe Radomir Marković ostane na funkciji još nekoliko mjeseci, a da je u tom periodu uništen veliki broj dokumenata iz arhive službe.
Saradnja s Hagom također je bila jedna od velikih tačaka sukoba. Dok je Zoran Đinđić zagovarao bržu i puniju saradnju s Tribunalom, Koštunica je insistirao na poštovanju postojećeg pravnog okvira, što je dodatno produbljivalo politički raskol u tadašnjoj vlasti.
ČANAK PODRŽAO OŠTRE OPTUŽBE
Nenad Čanak nije ostao po strani. On je podržao Prekovićevu ocjenu i poručio da je Koštunica jedan od najvećih krivaca, ali da se ne smiju zaboraviti ni ljudi oko njega koji su, kako je naveo, učestvovali u takvoj politici.
Čanak godinama nastupa kao jedan od najglasnijih kritičara ruskog uticaja na Balkanu. I ranije je upozoravao da Moskva preko regionalnih političkih kriza pokušava širiti nestabilnost, posebno nakon rata u Ukrajini. U jednom od ranijih nastupa poručio je da Putin namjerava širiti rat i preko Milorada Dodika, što jasno pokazuje kontinuitet njegovog stava prema ruskoj politici u regionu.
U tom kontekstu treba čitati i ovu najnoviju poruku. Čanak ne govori samo o Koštunici kao pojedincu, nego o cijelom političkom pravcu koji je, prema njegovom mišljenju, ostavio Srbiju zarobljenu između Zapada na papiru i Moskve u stvarnosti.
RUSKI UTICAJ KAO STARA TEMA
Najsporniji dio Prekovićeve objave odnosi se na tvrdnju da “vjekovima ovdje svo zlo dolazi iz Rusije” i da je SPC “glavna filijala” Moskve. To su vrlo teške formulacije i treba ih jasno predstaviti kao politički stav, a ne kao dokazanu činjenicu.
Ali činjenica je da se pitanje ruskog uticaja u Srbiji i regionu ne otvara prvi put. Od odnosa prema Kosovu, preko Bosne i Hercegovine, do rata u Ukrajini, Srbija se godinama nalazi između evropskog puta i snažnih proruskih struktura u politici, medijima i javnom prostoru.
Zato ova rasprava nije samo svađa na društvenim mrežama. Ona ponovo otvara pitanje koje Srbija nikada do kraja nije riješila: da li je poslije 5. oktobra zaista raskinula s Miloševićevim sistemom ili je samo promijenila lice vlasti, dok su duboke strukture ostale žive?
I tu je suština. Ako se poslije pada jednog režima ne otvore arhive, ne kazne odgovorni, ne očiste službe i ne raskrsti s ratnom politikom, onda se taj dug kad-tad vrati. Možda ne odmah, ali se vrati kroz nove krize, nove podjele i novu zavisnost od centara moći koji nikada nisu željeli slobodan Balkan.
Zato Čankova poruka odjekuje. Može se neko slagati s njim ili ne, ali pitanje koje se otvara nije malo: da li Srbija danas plaća cijenu propuštene lustracije nakon 5. oktobra?
Izvori: Slobodna Bosna, Peščanik, Impunity Watch, Fond za humanitarno pravo, Radio Sarajevo.
