“Doktore, imam sve simptome!” — Kako nas Google liječi, a stres dokrajči

Zdravlje je postalo luksuz — ne zato što ne znamo šta treba, nego zato što to odlažemo dok nas koljeno ne podsjeti da nismo više mladi ni na duši ni u zglobovima.

Piše: dr. Medicus Satirićus

Kad prosječnog pacijenta danas pitaš kad je posljednji put bio kod doktora, najčešći odgovor je: “Ehh, ono kad je bilo za onaj pregled… prije nego što je počela korona.”
Naravno, tada je imao 12 kilograma manje i manje uvjerenja da je magistar medicine jer je pročitao 3 bloga i pola Wikipedije.

Simptomi su svuda. Zdrav razum? U deficitu.
Dođe pacijent, kaže:
– “Doktore, boli me sve. Ali najviše me boli kad legnem. To valjda znači da ne trebam spavati?”
Ne, znači da ti kičma piše otkaz svaki dan, a ti si ga ignorisao kao mail od šefa.

I ne, nije svaki stres “normalan dio života”. Ako ti oko trepće bez razloga, a lijevo rame boli kad vidiš račun za struju – to nije umor, to je tvoje tijelo koje šapuće: “Još jednom pojedi burek u ponoć i sam se liječi.”

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti. Zdravlje je i kad znaš gdje si krenuo kad uđeš u sobu.
Pa da razjasnimo par stvari koje često “zdravu logiku” bacaju kroz prozor:

Voda nije lijek, ali ni kafa nije infuzija.

Šetnja nije “gubljenje vremena”, već održavanje funkcije koljena.

Smijeh ne sagorijeva kalorije, ali čini da manje razmišljaš o njima.

Doktor nije vaš neprijatelj. Ne pišemo recepte iz dosade, nego jer vam tijelo viče: “Pomozite!”

Recept za zdraviji život (i manji broj čudnih simptoma):
Spavaj dovoljno – telefon neće pobjeći, a tvoja jetra možda hoće.

Jedi stvarnu hranu – ona nema više sastojaka nego što ima slova u abecedi.

Smij se – posebno sebi, kad uhvatiš sebe kako guglaš: “Da li je glavobolja znak da sam vampir?”

Ne slušaj samo influensere – slušaj i krvni pritisak, on ti je često iskreniji od svih.

Zdravlje nije u reklami. Zdravlje nije ni u magičnim tabletama, ni u planovima za “detoks” koji koštaju više od mjesečne kirije. Zdravlje je u onim dosadnim stvarima koje ne stignemo raditi – jer mislimo da imamo vremena.

A imamo… dok ga nemamo.

—
Čitajte nas i dalje za više doktorskih ispovijesti, ali dok čitate – dignite se s kauča. Hodanje tokom čitanja se ne naplaćuje.