Čeda brutalno iskren: „Nismo mogli sa Slovencima, Hrvatima, Bošnjacima… danas ne možemo ni sami sa sobom“

Čeda brani Anu i upozorava: Kad se okrenemo jedni protiv drugih, ostajemo prazni..
Jedan snimak iz Srbije ovih dana digao je prašinu mnogo šire od estrade. Bivši političar Čedomir Jovanović javno je stao u odbranu pjevačice Ane Bekute, nakon što je na jednom nastupu u Čačku doživjela uvrede i ružne geste. Umjesto da govori samo o incidentu, Jovanović je otišao korak dalje – pretvorio je odbranu jedne umjetnice u ozbiljnu priču o društvu koje sve češće pokazuje netrpeljivost, bijes i umor.
Jovanović je poručio da neće šutjeti, ni zbog grada u kojem se sve dogodilo, ni zbog žene koju smatra svojom prijateljicom, ali ni zbog onoga što se, kako kaže, već dugo kuva u ljudima. Po njemu, problem nije u pojedincima koji su vrijeđali pjevačicu, već u stanju duha u kojem se društvo nalazi.
Govoreći narodskim rječnikom, Čeda je rekao da smo potrošili sve krivce oko sebe. Godinama smo se, kako tvrdi, svađali s drugima – s narodima, državama, Evropom, svijetom. Danas, kad više nemamo koga optužiti, okrenuli smo se sami protiv sebe. I to se, po njemu, vidi na trgovima, u komentarima, u načinu kako reagujemo na muziku, umjetnost i ljude koji nikoga ne ugrožavaju.
Posebno je naglasio da Ana Bekuta nikada nije bila politička figura. Ona nije dijelila lekcije, nije agitovala, nije stajala ni uz jednu stranku. Njena „krivica“, ako je ima, jeste to što decenijama radi bez prestanka, pjeva i okuplja ljude. Jovanović je podsjetio da dok drugi slave praznike ili se odmaraju, Bekuta nastupa, putuje i radi – bez buke, bez skandala.
U javnosti su se pojavile podijeljene reakcije. Jedni podržavaju Jovanovića i smatraju da je konačno neko glasno rekao ono što mnogi osjećaju. Drugi mu zamjeraju što „pretjeruje“. Ipak, teško je ne primijetiti da je njegova poruka dotakla širu temu – koliko smo spremni saslušati jedni druge.
Na kraju, Jovanovićeva poruka nije bila samo o Ani Bekuti. Bila je to molba da se ljudi ponovo pogledaju u oči, pruže ruku umjesto pesnice i dozvole da muzika liječi tamo gdje riječi više ne pomažu. Jer, kako je poručio, ako izgubimo one koji spajaju, lako možemo izgubiti i sami sebe.
Izvor informacije: Slobodna-bosna.ba



