Đoković progovorio: “Srpska vlast me kritizirala zbog podrške Hrvatskoj”

Novak Đoković i odnos sa srpskim vlastima..
Preseljenje Novaka Đokovića u Grčku i interes za preuzimanje višemilijunskog teniskog kluba u Ateni otvorili su novu fazu u karijeri sportaša koji već godinama balansira između globalnog statusa sportske ikone i složenih političkih očekivanja u regiji. Iako se odluka o selidbi formalno povezuje s profesionalnim razvojem i logističkim pogodnostima, javni odjek pokazuje da je ona mnogo više od sportskog pitanja.
Već godinama je jasno da odnosi Đokovića sa srpskim državnim vrhom nisu idilični.
Tenisač je ranije podržao studentske prosvjede, a u javnosti se govorilo o hladnijim odnosima s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. U posljednjim izjavama Đoković dodatno pojašnjava razloge napetosti, naglašavajući da su mu predstavnici vlasti zamjerili stavove o Hrvatskoj i njegov otvoren, regionalno pomirljiv pristup.
Kako kaže, reakcije su bile posebno negativne kada je 2018. navijao za hrvatsku nogometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu: „Mnogi u mojoj zemlji, čak i najviši predstavnici vlade, kritizirali su me.“
Razlog njegovog stava, ističe, proizlazi iz ličnog identiteta, emocionalne bliskosti i obiteljskih veza: „Dio moje obitelji je iz Hrvatske… tako osjećam u srcu.“
Time otvara važno pitanje – smije li vrhunski sportaš u regionu biti samo sportaš ili se od njega očekuje nacionalno-politička lojalnost usklađena sa stavovima države?
Ovaj slučaj ukazuje na širu dinamiku odnosa politike i sporta na Balkanu, gdje se javne ličnosti često promatraju kroz prizmu kolektivnih identiteta, a svako odstupanje od dominantnog narativa izaziva reakcije. U društvima koja nose teško historijsko naslijeđe, sport nerijetko postaje poligon za simboličke borbe, a javne geste sportaša dobivaju značenje koje nadilazi teren.
Đokovićevo preseljenje i njegova novija istupanja mogu se čitati kao pokušaj distance od takvih pritisaka.
Grčka, s neutralnijim političkim okruženjem i snažnom sportskom infrastrukturom, nudi mu prostor za profesionalnu i privatnu stabilnost. Istovremeno, njegova poruka o poštovanju i razumijevanju među narodima Balkana odražava stav koji nije politički, nego humanistički – stav koji dio javnosti prepoznaje, a dio osporava.
Bez obzira na kritike, Đoković i dalje ostaje jedna od rijetkih ličnosti u regionu koja otvoreno govori o potrebi normalizacije odnosa i prevazilaženja nacionalnih podjela. A to, u vremenu podijeljenih javnosti, možda izaziva više otpora nego što bi trebalo.
Izvori: Vecernji.hr



