Legendarni košarkaš poslao poruku Hrvatima: „Ne moramo se voljeti, ali ne smijemo mrziti“
Jugonostalgija i sport bez granica..
U svom posljednjem intervjuu za Večernji list, legendarni srpski košarkaš i trener Zoran Slavnić otvoreno je govorio o svom odnosu prema prošlim vremenima i današnjim nacionalnim tenzijama na prostoru bivše Jugoslavije.
Poznat široj javnosti po igranju i treniranju klubova kao što su Partizan, Šibenka i Jugoplastika, Slavnić se ne libi iskazati svoje stavove, pa čak ni one koje izazivaju kontroverzu.
Slavnić, danas 76-godišnjak, priznao je da je jugonostalgičar i da će takav i umrijeti. „Ako Hrvat ne smije reći takvo što, onda je to vaš problem“, poručio je, naglašavajući da njegova privrženost prošlim vremenima ne znači da automatski osuđuje sve ljude u susjednim državama.
On ističe kako su mu Hrvatska i hrvatski gradovi ostavili lijepa sjećanja, ali da je uvijek izbjegavao kontakte s nacionalistima.
Posebno je kritičan prema onima koji, kako kaže, koriste politiku za osobnu promociju.
„Neki sportaši tijekom rata požurili su reći nešto protiv Srba kako bi se uvukli političkom establišmentu“, dodaje Slavnić, osvrćući se na negativne posljedice miješanja politike i sporta.
AKO OVO NIJE UBISTVO – ŠTA JE? Porodica tvrdi da je Alma satima mučena, sistem još vaga riječi
Bivši košarkaš smatra da je razlaz bivših jugoslavenskih republika bio nepotreban i štetan.
„Za mene je strašno što smo se razišli jer za to nisam vidio razlog. No, vjerojatno sam naivan, ali znam da ja tome nisam pridonio. Mene nitko nije mogao posvaditi s Hrvatima“, rekao je Slavnić, ističući kako bi miran i prijateljski razlaz, poput onog Čehoslovaka, bio daleko poželjniji.
Njegova poruka Hrvatima je jasna:
Ne treba se zatrovati politikom, ne moramo se voljeti, ali nema ni potrebe za mržnjom. Slavnić se osvrnuo i na svoje sportske uspomene, uključujući činjenicu da Hrvat i katolik u njegovim vremenima nije mogao biti kapetan, što ga je natjeralo da se distancira od pojedinih situacija, ali ne i od cijelog naroda.
Poruke Zorana Slavnića podsjećaju da sport i prijateljstva mogu nadvladati granice i političke razlike, te da nostalgija za prošlim vremenima ne mora biti u sukobu s realnošću današnjice.
