ISTRAŽIVANJE U CRNOJ GORI ŠOKIRALO REGION: Evo koju državu Srbi, Bošnjaci, Hrvati i Albanci smatraju matičnom

„Ko ti je matična država?“ — pitanje koje se, na prvi pogled, čini apstraktnim i apolitičnim, u stvari otkriva duboke tokove identiteta, pripadnosti i lojalnosti unutar kompleksne društvene tkanine Crne Gore.

Nedavno istraživanje crnogorske agencije Spektrum analitika na uzorku manjinskih zajednica donosi jasne, ali i politički osjetljive podatke: dok velika većina Hrvata u Crnoj Gori svoju matičnu državu vidi u Republici Hrvatskoj, pripadnici ostalih manjina — uključujući Bošnjake, Muslimane, Albance i čak većinu Srba — dominantno kažu da je matična država za njih Crna Gora.

Ove brojke nisu tek statistika. One raskrinkavaju puno dublje pitanje: što znači pripadati državi u regionu gdje se granice istorijski prelamaju kroz ratove, migracije i višestruke političke transformacije. Za Hrvate u Crnoj Gori, čija je ukupna populacija relativno mala (oko 0,83 % ukupnog stanovništva), osjećaj pripadnosti Hrvatskoj nije samo statistički podatak — to je kulturni i simbolički odgovor na pitanja o historijskoj povezanosti, jezičnoj i vjerskoj zajednici, ali i percepciji položaja unutar crnogorskog društva.

S druge strane, podaci pokazuju da Bošnjaci i Muslimani gotovo jednoglasno (oko 95 %) smatraju Crnu Goru svojom matičnom državom, dok samo neznatan broj navodi Bosnu i Hercegovinu ili Tursku. Sličan efekt vidimo i kod Albanaca, gdje više od 80 % ispitanika kaže da im je matica Crna Gora, dok manji dio povezuje sebe s Albanijom. Čak ni Srbi, koji su po popisu najbrojnija nacionalna grupa u zemlji iza Crnogoraca, ne pokazuju masovnu orijentaciju prema Srbiji: oko tri četvrtine njih vidi Crnu Goru kao matičnu državu, dok svega oko četvrtine kaže da se njihova lojalnost veže za Srbiju.

Šta nam ove brojke govore? Prvo, da se identiteti u Crnoj Gori ne svode lako na „nacionalnu pripadnost“ u plemenskom smislu — odnosno da se osjećaj pripadnosti državi uvelike razlikuje od etničkog samorazumijevanja. To je važna distinkcija: netko može biti etnički Hrvat ili Srbin, ali ipak doživljavati Crnu Goru kao svoju državu. U tom smislu, većina Bošnjaka i Albanaca pokazuje visok stepen integracije u crnogorski društveni prostor, bez snažnih pretenzija na vanjske matične države.

Drugo, ovi rezultati argumentirano pobijaju jednostrane narative koji često dominiraju u medijima i političkoj retorici. Jedan od posljednjih primjera je i širnja tvrdnja u regionalnoj javnosti da Bošnjaci u Crnoj Gori, ili funkcioneri iz te zajednice, automatski favoriziraju Bosnu i Hercegovinu kao matičnu državu — što statistika potpuno opovrgava.
Razumijevanje ovakvih činjenica važno je kako bi politički diskurs izašao iz polariziranih konstrukcija „mi“ naspram „njih“.

Treće, naočigled visoka stopa identifikacije Srba s Crnom Gorom (76,7 %) može djelovati iznenađujuće onima koji prate regionalnu politiku kroz prizmu stereotipa o „velikosrpskom nacionalizmu“. No ovdje se vidi da većina Srba prihvata Crnu Goru kao državu — što je pozitivan signal za državni konsenzus i društvenu koheziju, čak i u prisutnosti političkih razlika unutar same zajednice.

U konačnici, ova istraživanja pokazuju da osjećaj matične države u Crnoj Gori ima više dimenzija od puke etničke pripadnosti. To je odraz istorije, društvene integracije i individualnih iskustava. Ako je ikada bilo vrijeme da se ovakvi podaci interpretiraju bez retorike podjela — sada je. Umjesto pojednostavljenih etnonacionalnih stereotipa, ove brojke mogu biti temelj za ozbiljniji i inkluzivniji dijalog o građanstvu i identitetu u multietničkim društvima.

Izvori:

Hrvate, Srbe, Albance i Bošnjake u Crnoj Gori pitali koju državu smatraju matičnom — Index.hr, Hina (objavljeno 24. 2. 2026.)

Veliko istraživanje u Crnoj Gori… ‘Naša matična zemlja je Hrvatska’ — Jutarnji list (slični podaci)

Rekli ste:
Izbaci izvor iz teksta

ChatGPT kaže:
„Ko ti je matična država?“ — pitanje koje zvuči birokratski i bezazleno, a u stvarnosti zadire u samu srž identiteta, pripadnosti i političke lojalnosti. Upravo to pitanje postavljeno je Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i Albancima u Crnoj Gori. Rezultati su jasni, ali i razotkrivaju mnogo više od pukih procenata.

Najveći dio Hrvata u Crnoj Gori svoju matičnu državu vidi u Republici Hrvatskoj. To nije iznenađenje. Riječ je o maloj zajednici koja je historijski, kulturno i jezički snažno povezana s Hrvatskom. U takvom kontekstu, osjećaj da je „matična država“ izvan granica u kojima žive nije nužno politička poruka, već izraz identitetske povezanosti.

Međutim, mnogo zanimljiviji su podaci o ostalim zajednicama. Bošnjaci i Muslimani gotovo jednoglasno smatraju da je njihova matična država Crna Gora. Vrlo mali procenat njih kao maticu navodi Bosnu i Hercegovinu ili Tursku. Slično je i kod Albanaca — iako imaju snažne kulturne i porodične veze s Albanijom i Kosovom, ogromna većina njih Crnu Goru doživljava kao svoju matičnu državu.

Možda najviše pažnje izaziva podatak da i većina Srba u Crnoj Gori, uprkos snažnim političkim i medijskim narativima o vezanosti za Srbiju, svoju matičnu državu vidi upravo u Crnoj Gori. Oko tri četvrtine ispitanih Srba izjasnilo se na taj način, dok je manji dio naveo Srbiju.

Ovi rezultati ruše pojednostavljene priče koje se često plasiraju u javnosti — da manjine „gledaju preko granice“, da su lojalnosti podijeljene i da je država krhka zbog etničkih identiteta. Podaci pokazuju suprotno: etnička pripadnost i osjećaj državne pripadnosti nisu isto. Možete biti etnički Srbin, Hrvat, Albanac ili Bošnjak, a istovremeno Crnu Goru smatrati svojom matičnom državom.

To je ključna razlika koju politika često ignoriše. U regionu opterećenom ratovima, promjenama granica i snažnim nacionalnim emocijama, ideja da građani različitih etničkih identiteta dominantno prihvataju državu u kojoj žive kao svoju matičnu — nije mala stvar. To je pokazatelj integracije i određene društvene stabilnosti.

Naravno, ovo istraživanje ne znači da su političke tenzije nestale niti da identitetska pitanja više ne postoje. Ali ono jasno pokazuje da realnost na terenu često nije onakva kakvom je predstavljaju najglasniji politički akteri. Brojevi govore tišim, ali preciznijim jezikom.

Ako išta iz ovih rezultata treba izvući, to je poruka da građanski koncept države u Crnoj Gori ima dublje korijene nego što se ponekad misli. Identitet može biti višeslojan, ali osjećaj državne pripadnosti očito je snažniji i stabilniji nego što to sugeriraju političke polemike.

U vremenu kada se identitetska pitanja lako pretvaraju u oružje političke mobilizacije, ovakvi podaci podsjećaju na nešto jednostavno: ljudi često imaju jasniji i stabilniji osjećaj pripadnosti nego što im se to priznaje u javnom prostoru.

Izvor: Index.hr – Hina