Porodici iz Srbije rekli da je dijete umrlo, a tek 30 godina kasnije saznali šokantnu istinu!
Četrdeset tri godine traženja istine – roditelji shvatili da im dijete možda nikada nije umrlo..
Kada je 1983. godine Svetlana iz Doljevca rodila sina, u niškom rodilištu su joj rekli da je beba preminula svega nekoliko dana kasnije. Nisu joj pokazali tijelo, nisu dali dokumentaciju, a obdukcijski nalaz nikada nije stigao. Suprug nije dobio nikakve papire godinu dana nakon navodne smrti, a roditeljima je stalno sugerirano da dijete navodno “živi u Beogradu”. Te riječi ostavile su ih u dubokoj neizvjesnosti koja je trajala decenijama.
Sve se promijenilo tek 2013. godine. U njihov dom došao je čovjek koji se predstavio kao bivši djelatnik rodilišta. Teško bolestan, zatražio je samo čašu vode i oprost. Rekao je da njihov sin nije mrtav, da živi pod imenom Dejan u naselju Ledena Stijena, ali nije mogao otkriti više detalja. Ovo otkriće potvrdilo je njihove sumnje da dijete možda nikada nije umrlo u bolnici.
Svetlana se prisjeća: rodila je sina i dojila ga dva dana, a treći dan su joj dali injekciju za smirenje i zatražili da potpiše smrtnicu. Tijelo djeteta nije vidjela, dokumentacija o smrti nije joj data, a suprug nije dobio obdukcijski nalaz. Bez ikakvih dokaza i s beskonačnim pitanjima, porodica je živjela u tišini više od 30 godina.
Njihova pravna borba trajala je 11 godina i uključivala višestruka ukidanja presuda nižih sudova. Tek Vrhovni sud Srbije presudio je u njihovu korist, dosudivši im po 10.540 eura odštete. Sud je naveo da su roditeljima povrijeđena prava na porodični život jer država nije poduzela adekvatne mjere da razjasni sudbinu djeteta, te da majka nije dobila dokumentaciju niti vidjela tijelo. Sud također ističe da nije moguće sa sigurnošću potvrditi identitet djeteta navedenog u obdukciji, jer DNK uzorak više ne postoji.
Iako je odšteta simbolična, Svetlana naglašava da novac ne može nadoknaditi godine izgubljene neizvjesnosti. Utjehu joj pružaju dvije kćerke i sin, ali praznina u duši ostaje. Nada da će ikada pronaći sina i dalje živi, iako su decenije prošle bez odgovora.
Ovaj slučaj pokazuje koliko pravda može biti spora, ali i koliko je istrajnost važna. Istina i odgovornost mogu doći, čak i nakon decenija neizvjesnosti, i podsjećaju društvo da nepravde prema najranjivijima ne smiju ostati nezapažene.
Izvor INFORMACIJE: Nova.rs / Index.hr (crna-hronika.info
)
