Srbija još duguje milijarde bivše Jugoslavije, dok je Hrvatska svoj dug otplatila!
Da li ste znali da Srbija i dalje nosi težak teret naslijeđen iz SFRJ? Dok su susjedi već odavno „presjekli“ svoje dugove, Beograd i dalje balansira između starih kredita i novih obaveza.
Centralna banka Srbije (NBS) nedavno je objavila ažurirane podatke o dugovanjima koja su ostala od bivše Jugoslavije. Iznosi su zapanjujući: Srbija duguje Svjetskoj banci čak 343,28 miliona eura, Pariškom klubu 290,35 miliona, a Kuvajtu 144,15 miliona eura. Ove brojke nisu rezultat novih kredita, već stare „naslijeđene“ obaveze koje se gomilaju decenijama.
Prema NBS-u, rokovi otplate su razvučeni do daleke budućnosti: dug Svjetskoj banci Srbija treba da izmiri do 2031. godine, Kuvajtu do 2034., dok kreditorima Pariškog kluba duguje do 2041. godine. Jasno je da će Srbija još godinama osjećati pritisak ovih finansijskih tereta, a građani možda ni ne shvataju koliko ovo utiče na državni budžet.
Sve ove obaveze nastale su Sporazumom o sukcesiji, potpisanim 2001. godine u Beču, kojim su novostvorene države bivše Jugoslavije podijelile imovinu i dugove. Srbija je preuzela najveći dio – čak 36,52 posto ukupnog duga (uključujući i crnogorski dio nakon raspada zajednice 2006. godine). Hrvatska je dobila 28,49 posto, Slovenija 16,39, BiH 13,20, a Makedonija 5,40 posto.
I dok Srbija još uvijek balansira s brojevima i rokovima, Hrvatska je svoju „obavezu“ završila već 2010. godine, čime je skinula dug s leđa svojih građana i otvorila prostor za ekonomske investicije. Pitanje koje se postavlja mnogima: zašto Srbija i dalje „vuče“ ovaj teret?
Analitičari kažu da dio problema leži u raspodjeli obaveza nakon raspada SFRJ. „Srbija je naslijedila najveći dio dugova, ali i najveći dio privrednog potencijala bivše Jugoslavije. Ipak, ovi dugovi nisu mali i svakako utiču na fiskalnu politiku“, objašnjavaju ekonomisti.
Nije zanemarljiv ni pritisak kamata. Svjetska banka i Pariški klub su kreditori koji postavljaju stroge uvjete otplate, a odlaganje može dodatno povećati iznose. Kuvajt, iako manji, također traži precizne uplate u rokovima.
I dok su druge zemlje uspjele da se oslobode dugova, Srbija i dalje balansira između otplate i ekonomskog rasta. Za građane, ovo znači da dio državnih resursa ide na servisiranje starih obaveza umjesto na ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje ili zdravstvo.
Sve u svemu, brojke su jasne i alarmantne: dok su susjedi već „pustili prošlost“, Srbija još uvijek nosi teret bivše Jugoslavije, s rokom otplate koji se proteže gotovo do 2041. godine. Ovaj finansijski „naslijeđeni balast“ svakako će oblikovati ekonomsku politiku i buduće odluke Beograda u godinama koje dolaze.
