Bez novca, bez posla, bez podrške – ali Meho ne odustaje!
„Deset maraka i snovi o toploj kupki: život Mehe Ćurovića u sjeni socijalne stvarnosti“
Meho Ćurović danas živi u stanu od 31 kvadrat u Ustikolini, koji mu je dodijelio Centar za socijalni rad. Svakodnevica mu je teška, a novčanik tanak – zapravo, sadrži samo deset maraka. Za običnu, toplu kupku, kaže, trenutno nema ni novca. Njegov životni put obilježen je gubitkom roditelja u ratu, dugim borbama s mentalnim zdravljem i stalnim preseljenjima od Crne Gore do Bosne.
Meho je prošao kroz brojne izazove – dva puta je bio na psihijatrijskoj klinici, a zdravlje ga ograničava u traženju stalnog posla. Kad se ukaže prilika za honorarni rad, odmah je prihvata, ali posao u Ustikolini rijetko kada traje cijelu godinu. Zimi posla gotovo da i nema, a ljeti su prilike sezonske i ograničene. Socijalna pomoć od 150 maraka jedva pokriva osnovne troškove.
Njegova priča je također priča o snalažljivosti. Nekada je živio u domovima i izbjegličkim kampovima, spavao kod različitih rođaka, pravio improvizirane sobice, a za preživljavanje je sakupljao limenke koje potom prodaje u Goraždu. Po stotinjak kilograma limenki donese mu tek 20 do 30 maraka, ali za Mehu je to prilika da preživi dan.
Obitelj, koja bi trebala biti temelj podrške, nije ga prihvatila. „Bilo mi je tužno, nisam bio sav svoj“, priča Meho o dolasku u Ustikolinu prije 15 godina. Uprkos tome, njegova unutrašnja snaga i upornost drže ga uspravnim, a mala nada u bolji život ne prestaje da ga vodi naprijed.
Mehina svakodnevica podsjeća koliko je važno da društvo brine o svojim najranjivijim članovima. Njegova borba s nedostatkom sredstava, težim uvjetima života i izolacijom od obitelji svjedoči o realnosti koju mnogi žele ignorirati. Ipak, u njegovim malim pobjedama – bilo da je to zarada od limenki ili dan kad osjeti ljudsku solidarnost – krije se snaga ljudskog duha.
Više informacija na hayat.ba
