Boro Stjepanović otkriva: Kako sam pucao na Sarajevo
Kad rat zove, moral postaje test. Boro Stjepanović, poznati glumac, otvoreno priča o svom iskustvu u opsadi Sarajeva 1992. godine – kako je bio primoran da puca, ali je svjesno nisanio u dimnjak da ne bi ubio civile. Njegova ispovijest otkriva težinu ratnih odluka, hrabrost i ljudskost u trenucima kada su mnogi bili prinuđeni da biraju između života i smrti. Ovo nije samo priča o ratu – ovo je lekcija o ljudskoj savjesti i odgovornosti koju niko ne smije zaboraviti.
Poznati glumac Boro Stjepanović, čije uloge pamtimo iz brojnih filmova i predstava, u javnosti je otvoreno govorio o svom iskustvu tokom opsade Sarajeva 1992. godine. Njegova priča šokira, ali i pokazuje ljudskost u trenucima kada su mnogi morali da donose nemoguće odluke.
Stjepanović je ispričao da su on i njegov sin, tada mlad i pun straha, nasilno mobilisani u svom stanu u Sarajevu. Odvedeni su na Vracu, gdje su primorani da učestvuju u ratnim aktivnostima. U jednom od najupečatljivijih trenutaka, Boro je morao da puca. Umjesto da ugrozi civile, nisanio je u dimnjak zgrade, tako da niko ne strada. Ovaj čin pokazuje hrabrost i moralnu snagu, jer je svjestan rizika, ali i težine svog djela.
On je priznao da su i ostali prisiljeni muškarci sledili njegov primjer, pucajući u dimnjake kako bi preživjeli i zadržali savjest. „Mogli smo da ubijemo ljude, ali smo odlučili drugačije“, kazao je, ističući koliko su moralne dileme bile teške u ratu.
Stjepanović se osvrnuo i na ratna razočaranja i osjećaj nemoći, ali i na život nakon rata. Radio je u filmu, pozorištu, obrazuje mlađe glumce i kroz umjetnost pokušava prenijeti vrijednosti humanosti i solidarnosti, koje je naučio kroz vlastita iskustva.
Posebno je naglasio ideju uvođenja „praznika stida“ u BiH, dana kada bi građani morali da se suoče sa vlastitom ulogom tokom rata i preispitaju odluke koje su donosili. Njegova vizija je da se kroz priznanje i suočavanje sa prošlošću izgradi moralna svijest i spriječe slične tragedije.
Priča Bore Stjepanovića nije samo lično svjedočanstvo, već i podsjetnik na to koliko je ljudskost važna u najmračnijim trenucima historije. Njegova iskustva jasno pokazuju da čak i u ratnim uvjetima postoje trenuci hrabrosti i sačuvane savjesti – lekcije koje Bosna i Hercegovina i cijeli region ne smiju zaboraviti.
