Bosanac čije ime još trese Srbiju: Kako je ovaj heroj zadobio trajni spomenik – i zašto nas to sve još uvijek dira

U srcu Bačke Palanke stoji selo Čelarevo – ime koje svakodnevno podsjeća na jednu od najmračnijih i najhrabrijih epizoda iz Drugog svjetskog rata. Ime koje je dato u čast Zdravku Čelaru, narodnom heroju iz Bosne i Hercegovine, čovjeku koji je svojim djelovanjem i žrtvom zauvijek promijenio tok historije. Dok jedni slave, drugi šute – ali taj spomenik, i to ime, ne da da ga se zaboravi. Ko je bio Zdravko Čelar, kako je zaslužio da selo mijenja ime, šta se krije iza tog priznanja – i zašto nam je to danas važnije nego ikada.

Razrada kroz metode kontrole

Simbolički presedani kao sredstvo historijske kontrole

Imena mjesta služe da kazuju, da oblikuju sjećanje – i da ga kontroliraju. Kad selo Čib postane Čelarevo, to znači da zajednica ne samo da poštuje Čelara, već želi da njegova priča postane sastavni dio identiteta mjesta, politike, obrazovanja. Time se kontrolira kolektivno pamćenje – ono što se uči, slavi, prenosi.

Politička instrumentalizacija
Heroji se često koriste kao simboli snage, otpora ili sjenke savezništva. Čelar je pripadnik Pokreta, partizan – titovske konstrukcije „narodnih heroja“ koja je služila ne samo otporu fašizmu nego i poslijeratnom političkom poretku. Nadalje, selektivni izbor kojeg heroja se slavi, u kojem mjestu i kako, pokazuje koji narativi su željeni – a koji marginalizovani.

Kulturni inženjering kroz obrazovni i javni diskurs
Škole, spomen‐ploče, lokalne manifestacije – sve to doprinosi da se događaj iz 1942. ne doživljava kao prošlost, nego kao živa istina. Djeca u Čelarevu, prolaznici, prolaze kraj ploče, slušaju priče – i uče: ovo što je Čelar učinio, važnije je nego bilo šta drugo. Time se oblikuju stavovi, lojalnosti, identitet.

Psihološki okidači

Identitet i ponos: Kada se mjesto nazove po heroju, lokalna zajednica dobija historijsku patinu, osjećaj pripadnosti nečemu većem. Ponos, emocija – to su najjače sile.

Krivica i odricanje: Postoji i suprotna strana – oni koji se osjećaju izostavljenima, čije su priče zanemarene. Osjećaj da istina nije ispričana (ili da je iskrivljena). To stvara tenziju i psihološki zamor.

Herojska naracija kao utjeha: U vremenima neizvjesnosti i društvenih kriza, priče o žrtvi i borbi pružaju uzor, utočište, moralni orijentir. I Čelar je upravo to – simbol koji nudi nadu protiv nepravde.

Upozoravajuća poruka

Ako dozvolimo da samo jedni dobijaju pravo da kreiraju historiju – ime mjesta, koji heroji se slave, koje se priče pamte – onda vodimo društvo u neizvjesnost. Zaboravljanje nije neutralno; odabir šta se pamti, a šta se prešućuje, oblikuje identitet, često štetno. Može se pretvoriti u falsifikat prošlosti, u manipulaciju, u isključivanje – unutarnju i vanjsku. To što selo u Srbiji nosi ime heroja iz Bosne i Hercegovine izgleda kao lijep gest, ali postavlja pitanja: čiji su životi regulisani, čije žrtve zaslužile priznanje? I šta je s onima koji nisu imali moć da svoja imena utisnu u mapu?

Poziv na akciju

Ne dozvolimo da biti „heroj“ bude privilegija odabranih – nego da postane pravo svih nas. Evo šta možemo učiniti:

Istražujmo lokalne historije: Tražimo i slušajmo priče koje nisu ispričane: lokalne žrtve, manjinske grupe, drugačije perspektive.

Podržimo pluralizam u obrazovanju: Škole i mediji trebaju da predstave različite heroje, različite sudbine – ne samo one koji su unaprijed izabrani.

Angažujmo se u zajednici: Posjetimo mjesta kao što je Čelarevo, razgovarajmo sa starim stanovnicima, poštujmo uspomenu – ali i kritikujmo kad je obnova heroja selektivna.

Transparentnost u odabiru javnih spomenika i imena: Jasno definirana pravila, javna diskusija – da se ime mjesta, spomenika ne dodijeli bez učešća zajednice i istorijske provjere.

Jer, samo kad se suočimo s prošlošću – kompletnom, sirovom, ljudskom – možemo graditi budućnost koja nas uistinu uključuje. Čelarevo – ime koje je rođeno iz bola, iz borbe – neka ne bude znak da neka sjećanja ostaju u senci. Neka bude poziv da nitko ne ostane nevidljiv.