BRANKICU MUŽ GODINAMA VARAO – kad je saznala s kim, pala je u nesvest!

Brankica iz Prijedora bila je uverena da živi život iz bajke. Ugledan muž, brak, dete, stabilan dom – sve je delovalo savršeno, barem spolja. Ali iza zatvorenih vrata, krila se priča od koje se ledi krv u žilama. Izdaja koju je doživela prevazilazi sve uobičajene ljubavne prevare. Ono što je doznala slomilo joj je srce, ali i identitet, dostojanstvo, poverenje – sve ono što čini jednu ženu.
„Mislila sam da sam mu žena života, a bila sam mu paravan za dvostruki život“, započinje svoju potresnu ispovest ova 33-godišnja žena, čija ispovest šokira javnost i otkriva mračnu istinu o porodičnom paklu iza fasade „idealne porodice“, prenosi Blic.rs..
Sve je delovalo kao iz snova
„Niko se kao on nije trudio da me osvoji. Bio je uspešan advokat, deset godina stariji, elokventan, šarmantan… Kad je kleknuo ispred mene i zaprosio me, osećala sam se kao princeza“, kaže Brankica.
Ubrzo su se venčali, a malo nakon toga dobili ćerku. „Mislila sam da je to to. Da je život konačno stao na moje noge.“
Ali čim je dete napunilo nekoliko meseci, muškarac koji joj je do tada ljubio ruke i donosio cveće svakog petka, počeo je da se menja.
Zahladnjenje, distanca i noćne more
Prvo je „izašao“ iz spavaće sobe, pod izgovorom da mu smeta bebin plač. Potom je potpuno emocionalno i fizički zahladneo. Brankica je pokušavala da spasi brak, ali svaki pokušaj bliskosti završavao bi odbijanjem.
„Počela sam da krivim sebe. Satima bih gola stajala ispred ogledala, tražeći razlog njegovog gađenja. Mislila sam da je do mog tela, stomaka, grudi… Prestala sam da jedem, samo da ponovo budem privlačna u njegovim očima.“
No, umesto promene, usledilo je nešto mnogo mračnije.
Postala je „detektiv u sopstvenoj kući“
Počela je da prati svaki njegov korak, da proverava poruke, mejlove, čak i džepove kaputa. „Trebalo mi je da znam – da nije sve do mene. Da nisam ja kriva.“
Ali nije našla ništa – do jedne večeri koja joj je promenila život zauvek.
ŠOK ISTINE – sve staje u jedan klik
Jedne večeri, dok je muž povezivao laptop na TV, na ekranu se pojavila fotografija polugolog muškarca i poruka:
„Pošalji i ti meni jednu prljavu. Želim te.“
Brankica je ostala zaleđena. „Telo mi je utrnulo. Mislila sam da sanjam. U tom trenutku sam shvatila – moj muž me vara, ali ne sa drugom ženom. S muškarcem.“
Suočila ga je. A onda je usledio šok broj dva.
Pretnje, strah i ucena
„Zgrabio me je za ruke, stisnuo i kroz zube rekao: Budeš li mi pravila scenu… uzeću ti dete, kuvo prljava.*“
Ova rečenica ju je zapečatila. Brak, poverenje, iluzija – sve je srušeno.
Brankica nikada nije podnela zahtev za razvod. Znala je da je on moćan, ugledan, sa vezama. Bojala se da bi joj mogao oduzeti dete. „Mogla sam da izgubim sve. A on… On se samo iselio. Otišao sa svojim ljubavnikom u inostranstvo. Nikad nas više nije kontaktirao. Čak ni da pita za dete.“
Ostala bez svega – osim deteta i rana
Brankica se s ćerkom vratila kod roditelja, potpuno slomljena. „Odneo je sve. I stvari. I moju mladost. I srce. I samopouzdanje.“
U početku je mislila da se više nikad neće oporaviti. A onda su počele da pristižu poruke – žene koje su prolazile kroz slične stvari, ljudi koji su joj pružali podršku. I još jedno otkriće.
„Svi su znali. Ceo grad je znao da voli muškarce. Samo ja nisam. Svi su me gledali kao budalu, a ja sam verovala da sam mu sve.“
Danas se Brankica leči od anksioznosti, depresije i vitiliga, bolesti koja se često vezuje za stres. „Na svakih par meseci mi se pojavi nova fleka. To je ono što ljudi vide. Ono što ne vide je ono unutra – moja duša, koja je izgorela.“
Sama, ali slobodna – i jača
Iako slomljena, Brankica pokušava da pronađe smisao. Najveći razlog da ustane iz kreveta svako jutro je – njena ćerkica.
„Zbog nje sam živa. Zbog nje se trudim da budem bolje. A svim ženama koje sumnjaju u sebe zbog muškarca – poručujem: Niste vi krive. Nikad.“
Jer, kako kaže – „Možete nekome dati celo srce, ali to nije garancija da ga neće zgaziti.“
Brankicina priča je opomena svim ženama da ne ignorišu signale, da slušaju svoju intuiciju i – da nikada ne pristaju na to da budu nečiji paravan.