Mržnja kao paravan za korupciju i bijedu: Odlazak mladih je naš pravi poraz..

Dok se Bošnjaci, Srbi i Hrvati svađaju ko koga mrzi i čija je zemlja, političari kradu svima isto. Narod odlazi glavom bez obzira, a dolaze radnici iz pola svijeta da rade ono što naši neće jer nemaju od čega živjeti. Mržnja je postala izgovor za lopovluk, a pamet se kažnjava. Dok god je komšija veći neprijatelj od lopova na vlasti – ovdje neće biti bolje.

Narodi na Balkanu – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – već decenijama žive u začaranom krugu u kojem se mržnja stalno podgrijava, dok običan čovjek sve teže živi. Većina ljudi se ne mrzi zato što to stvarno osjeća, nego zato što je godinama učena da se boji i krivi “one druge”. Taj strah i bijes su najjeftinije političko oružje.

Dok se narod svađa oko zastava, granica i prošlosti, pojedinci na vlasti kradu, bogate se i ostaju netaknuti. Njima odgovara da se ljudi dijele po naciji, jer dok se mi gledamo poprijeko jedni na druge, niko ozbiljno ne gleda u njihove račune, vile i kombinacije.

Ako se ti ne uključiš, borit će se za tebe oni koji te pljačkaju..

Ironija je ogromna:

Bošnjaci, Srbi i Hrvati masovno napuštaju svoje zemlje jer ovdje nema perspektive.

U isto vrijeme, dolaze radnici iz Nepala, Bangladeša, Afrike i Indije da popune prazna radna mjesta.

Svi su nezadovoljni, ali se i dalje mržnja prodaje kao rješenje, iako nikome nije donijela bolji život.

Najtužnije je što:

Ljudi koji se svađaju i tuku zbog nacije dijele iste probleme: male plate, skupe namirnice, korupciju, nepravdu.

Psovke, uvrede i nasilje služe samo da se frustracija isprazni na pogrešnu stranu.

Vrijedi li se još boriti za građansku Bosnu i Hercegovinu?

Kako bih ja to rekao jednostavno:

Dok se običan narod svađa oko toga ko je čiji i gdje je čija zemlja, oni pametniji kradu zemlju ispod nogu svima. A kad se ljudi probude, shvate da su ostali bez domovine, bez mladih i bez budućnosti – ali sa istom mržnjom koja ih je i dovela tu gdje jesu.

Rješenje nije u brisanju identiteta, nego u prestanaku da mržnja bude važnija od poštenog života. Ko god te uči da mrzi komšiju, a ne pitaš se kako on živi od svoje plate – taj ti ne želi dobro, bez obzira kako se zvao i kojoj naciji pripadao.