Anđe, ajmo mi kući”: Povratak sedmočlane porodice Ćališ u Prozor/Ramu izazvao lavinu emocija
Prozor/Rama – U vremenu kada sve više ljudi napušta rodna ognjišta u potrazi za boljim životom, priča o sedmočlanoj porodici Ćališ koja se odlučila vratiti iz Hrvatske u BiH, izazvala je val emocija u cijeloj Rami, ali i šire. Povratak Darka Ćališa, njegove supruge Anđe i njihove djece iz Kostrene kod Rijeke u rodnu kuću u Prozor/Ramu, nadahnuće je svima koji maštaju o životu među svojima.
Nakon više od decenije provedenih u Hrvatskoj, Ćališi su spakovali kofere, oprostili se s prijateljima i odlučili – Anđe, ajmo mi kući. U tom trenutku, kako kaže Darko, sve je bilo jasno. Nije bilo ni sumnje ni straha, samo čista odluka srca.
Nostalgija jača od komfora
Razloga za povratak bilo je mnogo. Život u Hrvatskoj, iako organizovan i sistemski uređen, nosio je sa sobom ogroman finansijski teret. Povećanje stanarina, svakodnevni troškovi i sve veća odvojenost od korijena postali su teško izdrživi.
“Ništa nas nije vezalo gore. Ovdje imamo slobodu, a kuća nas čeka. Bez obzira na sve, srce nas je vuklo kući”, priča Anđa Ćališ za portal rama-prozor.info.
Godinama su nostalgično iščekivali svaki Božić, godišnji odmor, svaku priliku da dođu kući, makar na kratko. I u tim trenucima, sjećanja su bila najjača.
“Uvijek smo čekali kad će Anđa reći: ‘Ajmo kući’. Kad je to izgovorila ozbiljno, znao sam – vrijeme je”, dodaje Darko kroz osmijeh.
Novi početak s vjerom i radom
Prije povratka, naravno, uslijedio je ozbiljan razgovor. Ne samo među njima, već i s prijateljima i porodicom. Nije bilo lako, ali Darko je brzo pronašao posao kod lokalnog preduzetnika i već od 1. jula počeo s radom. Njegove vješte ruke, školovane kroz dugogodišnji rad u adaptaciji stanova, biće dragocjene mnogima u Rami.
“Ne očekujem da će išta pasti s neba. Spreman sam raditi, ovdje mi je lakše jer nemam stanarinu, a među sam svojima. To se ne može platiti”, iskren je Darko.
Njihovih četvero školaraca uskoro će se upisati u škole u Rami, a domaća zajednica ih dočekuje širom otvorenih ruku. “Svaka škola s radošću će ih upisati”, ističu iz lokalne zajednice.
Kostrena u srcu, ali Rama u duši
Iako su Kostrenu napustili, u srcu nose mnogo lijepih uspomena. Godine provedene u župi, pomoć župniku i angažman u zajednici učinili su ih posebnim među župljanima. Prilikom oproštaja, nisu izostale suze. Mnogi su plakali, a župnik im je poručio: “Ništa više neće biti isto”.
Za Ramu su se također vratili sa suzama – ali ovaj put su to bile suze radosnice.
“Doček ovdje je bio veličanstven. Ljudi su presretni, svi se raduju s nama. Srce je puno”, kaže Darko. A baka Ana, s osmijehom i suzama u očima, dodaje: “Puna kuća, srce puno. To je život”.
Poruka onima koji razmišljaju o povratku
Ćališi imaju poruku i za sve one koji poput njih sanjaju o povratku:
“Kod kuće je najljepše. Samo treba odlučiti, ne treba se bojati. Ako imaš volje, naći ćeš posao, otvoriti OPG, pokrenuti nešto. Važno je da porodica bude složna i spremna na rad.”
Darkove vješte ruke i bogato iskustvo u uređenju prostora već su traženi – pa svi koji trebaju pomoć oko adaptacija znaju kome se obratiti.
Povratak koji budi nadu
U vremenu odlazaka i praznih kuća, povratak porodice Ćališ vraća vjeru u bolje sutra. Njihova odluka nije samo lični čin, već i poruka da dom nije tamo gdje se trenutno živi, već gdje srce istinski pripada.
A za Ćališe, to je uvijek bila – Rama.
