Emotivna poruka Bisere Turković izazvala reakcije: „Ostavila sam kuću s bazenom“

Izjava Bisere Turković, bivše ministrice vanjskih poslova BiH i dugogodišnje istaknute članice SDA, povodom Dana državnosti ponovo je otvorila raspravu o načinu na koji političke elite u BiH koriste javni prostor kako bi oblikovale vlastiti imidž.
U poruci objavljenoj na društvenim mrežama, Turković je istakla kako je 1991. godine napustila „kuću s bazenom, veliko dvorište, drugu kuću u izgradnji, majku i dobro plaćen posao u Australiji“ kako bi se vratila u tada ratom ugroženu Bosnu i Hercegovinu. Poruka je bila oblikovana kao patriotsko svjedočanstvo o ličnoj žrtvi.
Iako takva izjava može djelovati inspirativno, ona otvara i legitimna pitanja o granici između lične posvećenosti i političkog samopromovisanja.
U Bosni i Hercegovini, gdje su sumnje u rad javnih institucija i političara duboko ukorijenjene, ovakve poruke nužno se čitaju i kroz realne posljedice njihovog rada. U slučaju Bisere Turković, njen diplomatski put nakon povratka u BiH bio je obilježen dugogodišnjim mandatom u nizu ambasada te konačno preuzimanjem pozicije ministrice vanjskih poslova.
Kritičari iz tog perioda podsjećaju da su njene mandate pratile optužbe za politizaciju kadrova, nedovoljnu efikasnost u jačanju međunarodne pozicije BiH, kao i kontroverze u vezi s postavljanjem bliskih osoba na odgovorne funkcije.
Takve kritike ne osporavaju nužno činjenicu da je Turković zaista donijela ličnu odluku da se vrati u državu u opasnosti. Međutim, one ukazuju na širu sliku: žrtva, ma kako istaknuta, ne oslobađa javne funkcionere od odgovornosti za rezultate rada. Javnost ima pravo analizirati da li je politička karijera građenjem osobne narative o požrtvovanosti služila jačanju institucija ili jačanju ličnog i stranačkog utjecaja.
Ovakve poruke, posebno kada dolaze od političara sa dugim stažom u vlasti, često više govore o potrebi oblikovanja vlastite ostavštine nego o realnim učincima njihovog djelovanja.
U vremenu kada se povjerenje građana u državne institucije teško obnavlja, političari moraju razumjeti da se kredibilitet ne gradi emotivnim porukama, nego transparentnošću, rezultatima i odgovornošću prema javnom interesu.
Bisera Turković svojim radom i javnim porukama ostavila je snažan trag, ali taj trag ostaje podijeljen između percepcije o ličnoj posvećenosti i ozbiljnih kritika na račun upravljanja državnim institucijama. Upravo ta kontradikcija oblikuje i današnje reakcije na njenu izjavu: između poštovanja prema odluci iz 1991. i sumnji prema učincima iz posljednjih godina.
Izvori:
Raport.ba/Inforadar/CIN/Cazin.net


