Kineski državljani zatvorili i zlostavljali dvije žene u Srbiji: komšije otkrile detalje slučaja
Slučaj otmice i seksualnog zlostavljanja dvije kineske državljanke u Dolovu kod Pančeva potresao je javnost u Srbiji, ali i otvorio niz ozbiljnih pitanja o funkcionisanju sistema bezbjednosti, praćenju neregularnih aktivnosti unutar zatvorenih zajednica te zaštiti ranjivih grupa, posebno stranih radnika i migrantske populacije.
Iako su svi osumnjičeni odmah uhapšeni, a žrtve uspjele pobjeći zahvaljujući vlastitoj hrabrosti, cijeli događaj ukazuje na šire slabosti koje prevazilaze pojedinačnu tragediju.
Prema dostupnim informacijama, kuću u kojoj su žene bile zatočene kupio je kineski par prije godinu dana. Zatvorenost prema komšiluku, visoka limena ograda i rijetko pojavljivanje stanara izazivali su sumnju, ali ne i konkretnu reakciju, što pokazuje koliko su eksterne kontrole ograničene kada se aktivnosti odvijaju u potpuno izolovanom prostoru.
Komšijske izjave sugerišu da su se u objektu smjenjivali različiti kineski državljani, da komunikacije gotovo nije bilo, te da je garaža – kasnije prepoznata kao mjesto zatočenja – bila posebno interesantna kupcima. Ipak, takvi signali nisu predstavljali pravni osnov za intervenciju.
Dodatno zabrinjava to što su osumnjičeni imali regulisan boravak u Srbiji, što ukazuje na mogućnost da se ozbiljna krivična djela mogu odvijati i unutar potpuno legalnih okvira dolaska i boravka stranaca.
Žrtve, koje su u Srbiju ušle samo tri dana ranije, ostale su bez dokumenata čim su stigle, što je čest obrazac u slučajevima trgovine ljudima i seksualne eksploatacije. Preuzimanje pasoša, fizička izolacija i kontrola kretanja dio su mehanizma kojim počinioci žrtve drže u potpunoj zavisnosti.
Ovaj slučaj otvara i pitanje nadzora nad radom i boravkom stranih državljana, naročito onih koji dolaze kroz posredničke mreže, neformalne radne aranžmane ili u zatvorenim zajednicama gdje država ima minimalan uvid.
Srbija posljednjih godina bilježi porast broja stranih radnika, posebno iz Kine, Turske i zemalja jugoistočne Azije, što zahtijeva snažniji institucionalni okvir za prevenciju, identifikaciju i brzo reagovanje u situacijama potencijalnog zlostavljanja.
Iako je policijska reakcija u ovom slučaju bila pravovremena nakon što su žrtve uspjele pobjeći, ostaje ključno pitanje: može li sistem prepoznati takve zločine prije nego što se dogode?
Ulaganje u edukaciju lokalnih zajednica, jačanje mehanizama prijave sumnjivih aktivnosti i unapređenje saradnje između policije, inspekcija i službi za migracije od suštinske su važnosti kako bi se spriječilo da ovakvi slučajevi ostanu nevidljivi sve do trenutka eskalacije.
Izvor: Hayat.ba
