Selimović nakon tragedije u Tuzli: Ovo nije incident, ovo je simptom trulog sistema
Dok se Bosna i Hercegovina još jednom budi u crnini, nakon požara u Domu penzionera u Tuzli u kojem je život izgubilo deset osoba, a više od dvadeset je povrijeđeno, javnost bruji o riječima koje je izrekao pjevač Mirza Selimović. Ovaj put, nije riječ o notama, već o oštrim, gorkim rečenicama koje odzvanjaju dublje od svake pjesme: “Ovo nije incident. Ovo je simptom trulog sistema.”
Njegova poruka, objavljena na društvenim mrežama, nije samo izraz tuge – već vapaj protiv šutnje, nepravde i neodgovornosti. Selimovićev istup dirnuo je mnoge, jer je pogodio tačno u ono što svi znaju, ali rijetko ko javno izgovori: institucije koje bi trebale brinuti o najslabijima – postale su simbol nebrige.
“Ne znam više da li smo dotakli dno, ali svaka nova vijest pokaže da se to dno može još više kopati… Večerašnja tragedija u Domu penzionera u Tuzli i pitaj Boga koliko izgubljenih života i uništenih porodica,” napisao je Selimović.
Dom koji je godinama vapio za pomoći
Brojni građani Tuzle potvrdili su da je stanje u Domu penzionera već dugo alarmantno. Zapuštene prostorije, dotrajala instalacija, minimalna ulaganja – sve su to signali koje su nadležni ignorisali. Jer, dok su se godinama otvarali novi tenderi, pravili bilbordi i dijelile nagrade za “društvenu odgovornost”, penzioneri su živjeli u uslovima koji su odavno prešli granicu dostojanstva.
Selimović to nije zaboravio pomenuti:
“Ne znam da li znate na šta liči taj dom penzionera… SRAMOTA!”
“Okruženi smo monstrumima”
U svom emotivnom obraćanju, pjevač je podsjetio i na moralni slom društva, aludirajući na nedavni skandal podvođenja maloljetnih djevojčica u kojem su, prema dostupnim informacijama, umiješani i pripadnici institucija – policajci, profesori, pa čak i političari.
“Političari, policajci, pa čak i profesori podvodili djevojčice od 14 godina. Okruženi smo monstrumima! Ovo više nije samo sramota. Ovo je moralni i svaki drugi sunovrat.”
Zaboravljeni radnici, nevidljivi građani
Selimović se prisjetio i tragedije u kamenolomu u Jablanici, gdje su poginuli radnici koji su, kako kaže, “samo pokušavali zaraditi za hljeb”.
“Još niko nije odgovarao. Nema opravdanja, nema ‘ali’, nema relativizacije. Ovo su monstrumi u odijelima, s diplomama i značkama.”
I zaista – svaka tragedija u BiH ima isti epilog: šok, suze, ogorčenje, pa zaborav. Sve dok se ne ponovi nova.
“Ako sada ostanemo tihi – postajemo saučesnici”
Selimovićev apel je jasan i bolan:
“Ako i sada ostanemo tihi, postajemo saučesnici. Vrijeme je da se prodrma svaka institucija koja je duboko trula iznutra. Jer ovo nije incident. Ovo je simptom trulog sistema koji već godinama ubija vlastitu djecu, a nama potura priče o nacionalizmu, truje nas i pravi od nas ovce koje treba da bleje i budu u torovima. SJAŠITE VIŠE!”
Šta još treba da izgori da bismo se probudili?
Tragedija u Tuzli nije “nesretan slučaj” – ona je posljedica decenija nemara, sistemske korupcije i društvenog sljepila. I dok se političari natječu ko će brže izraziti “saučešće”, sistem ostaje isti. Penzioneri će i dalje spavati u domovima koji nemaju osnovne uslove, djeca će i dalje odrastati u strahu, a radnici ginuti na poslu jer “nije bilo novca za sigurnosnu opremu”.
Ovaj put, pitanje nije ko je kriv. Pitanje je – hoćemo li opet šutjeti?
