Pretres na granici? Kaže Stanivuković – tortura. Kritikuje Hrvatsku, ali Banja Luka ima svoj problem
Napomena:
Ovaj tekst je komentar autora i satirični osvrt na političke događaje..
Drama na granici: Psi njuškaju auto, a politika odmah njuši skandal
Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ponovo se požalio na tretman na granici s Hrvatskom. Kaže – zadržali ga, pretresli automobil, odveli u garažu i pustili policijske pse da njuškaju vozilo.
Drugim riječima: granična policija radi ono zbog čega postoji. Samo što na Balkanu i najobičniji pretres automobila lako preraste u politički događaj dana.
Stanivuković tvrdi da takav tretman građani Hrvatske nikada neće doživjeti u Banjoj Luci. Tamo, kaže on, goste niko ne gleda kao problem.
Lijepa rečenica. Skoro kao turistički slogan.
Ali onda se pojavi stvarnost i pokvari marketing.
Jer hajde da pogledamo dvije vrlo konkretne činjenice iz Banje Luke.
Prva činjenica:
Na utakmici futsal Kupa BiH u Banjoj Luci između Borca i ekipe iz Cazina napadnuti su gostujući navijači. Jedan je završio povrijeđen, a klub iz Cazina poslije utakmice je tražio odgovornost zbog napada.
Dakle, gostoprimstvo postoji – samo što ponekad dolazi u obliku šake.
Druga činjenica:
Na utakmici između FK Borac Banja Luka i FK Željezničar Sarajevo sa tribina su se mogla čuti skandiranja imena Ratko Mladić, pravosnažno osuđenog za ratne zločine i genocid.
I sad dolazimo do zanimljive logike balkanske politike.
Političar se žali na pse na granici, a na stadionu se skandira ime ratnog zločinca – i to nekako nikoga posebno ne uznemiri.
Psi na granici – problem.
Pretres automobila – skandal.
Ratni zločinci na tribinama – folklor.
Naravno, niko razuman neće suditi čitav grad po ponašanju navijača. Ali je isto tako teško držati lekcije drugima o poštovanju dok ti vlastito dvorište ponekad zvuči kao arhiv ratnih devedesetih.
Stanivuković podsjeća da je i ranije imao problema na granici s Hrvatskom. U februaru je morao platiti kaznu od 700 eura zbog govora koji je održao u hrvatskom gradu Gračac tokom Svetosavske akademije, kada je slavio Republika Srpska Krajina.
Kaznu je, kaže, platio jer poštuje zakone druge države.
Što je zapravo prilično jednostavno pravilo međunarodnih odnosa:
ako prelaziš tuđu granicu – poštuješ tuđa pravila.
A ako već držiš lekcije o međusobnom poštovanju, onda bi bilo dobro da to poštovanje vrijedi svuda.
Na granici.
U politici.
Na stadionima.
Jer dok god se političari vrijeđaju zbog pretresa automobila, a društvo mirno sluša ratne parole sa tribina, Balkan će ostati ono što već dugo jeste – region u kojem je najveća drama kad policijski pas radi svoj posao.
Na kraju, obični ljudi na Balkanu imaju mnogo više zajedničkog nego što političari žele priznati. Ljudi prelaze granice zbog posla, porodice, prijatelja i sporta – a ne zbog svađa iz devedesetih. Možda je vrijeme da se na stadionima, granicama i u politici počne govoriti manje o prošlosti, a više o normalnom životu. Jer narodi u regionu ne trebaju nove podjele – trebaju mir, posao i malo više zdravog razuma.
„Šta vi mislite – da li političari svojim izjavama smiruju ili dodatno podižu tenzije u regionu?“
