Entitet RS gubi stanovnike: Više umrlih nego rođenih
Demografska slika Republike Srpske već godinama ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.
Najnoviji statistički podaci potvrđuju trend koji se dugo nazirao: manje rođenih, više umrlih i sve izraženiji prirodni pad stanovništva. Brojevi su suhi, ali posljedice koje nose duboko su društvene, ekonomske i političke.
Ako se uporede podaci iz 2016. i 2025. godine, razlika je očigledna. Prije devet godina rođeno je 9.452 djece, dok je umrlo 13.970 ljudi, što je značilo prirodni minus od 4.518 stanovnika. Danas je broj živorođenih pao na 7.921, dok je broj umrlih blago porastao na 14.105. Godišnji gubitak tako dostiže 6.184 osobe. U istom periodu broj rođenih smanjen je za 1.531 dijete, a jaz između nataliteta i mortaliteta dodatno se produbio.
Ovakvi podaci nisu samo statistička bilješka, već indikator dugoročnih promjena. Demografi upozoravaju da se Republika Srpska, kao i ostatak Bosne i Hercegovine, suočava s kombinacijom negativnog prirodnog priraštaja i kontinuirane emigracije. Taj dvostruki udar ima kumulativni efekat: stanovništvo se smanjuje, ali se istovremeno i ubrzano stari. Manje mladih znači manje radne snage, manje učenika u školama i sve veći pritisak na penzioni i zdravstveni sistem.
Procjene govore da je u deceniji nakon 2016. godine izgubljeno gotovo 60.000 stanovnika. Sredinom prošle godine u Republici Srpskoj je, prema procjenama, živjelo oko 1,1 milion ljudi. To je broj koji na papiru djeluje stabilno, ali trendovi pokazuju stalno klizanje naniže.
Posebnu težinu imaju dugoročne projekcije za Bosnu i Hercegovinu do 2070. godine, koje predviđaju značajan pad ukupnog broja stanovnika. Bez obzira na varijantu prognoze, zajednički imenitelj je isti: stanovništva će biti manje. Takav razvoj događaja nosi ozbiljne ekonomske implikacije. Manjak radne snage već je vidljiv u brojnim sektorima, a procjene o nedostatku stotina hiljada radnika ukazuju da će tržište rada morati tražiti rješenja izvan domaćih okvira.
U tom kontekstu sve češće se spominje model trajnog doseljavanja, ne samo radnika nego i cijelih porodica. To otvara novo poglavlje – pitanje integracije, društvene kohezije i redefinicije demografske strukture. Demografija, koja se često doživljava kao spora i tiha disciplina, u stvarnosti postaje jedno od ključnih pitanja budućeg razvoja.
Izvori: www.hayat.ba
