Skandal: Vrtić plaćen preko milion maraka, veš-mašina 23.000 KM, kašike skuplje od dnevnice
Vrtić skuplji od luksuza: Kako su dječije kašike i veš-mašine postale simbol rasipanja javnog novca..
Ideja o izgradnji dječjeg vrtića u maloj opštini obično budi nadu, osjećaj brige za budućnost i vjeru da se javni novac troši tamo gdje ima najviše smisla – na djecu. Međutim, slučaj vrtića u Pelagićevu pokazuje potpuno suprotnu sliku. Umjesto priče o sigurnom i toplom prostoru za najmlađe, javnost je suočena sa ciframa koje više podsjećaju na opremanje luksuznog hotela nego javne ustanove. Posebno su uznemirile informacije o nevjerovatno skupoj opremi – od veš-mašina do običnih kašika.
Opština Pelagićevo raspisala je tender za izgradnju i opremanje dječjeg vrtića ukupne vrijednosti oko 770.000 KM bez PDV-a, podijeljen u dva dijela. Jedan se odnosio na završne građevinske radove, dok je drugi obuhvatao nabavku namještaja, opreme i igračaka.
Građevinski dio, vrijedan više od 338.000 KM bez PDV-a, dobile su firme iz Brčkog, uz rok završetka od 90 dana. No, pažnja javnosti se nije zadržala na betonu i fasadi, već na drugom dijelu tendera – opremanju vrtića. Taj posao, vrijedan oko 280.000 KM bez PDV-a, dobila je firma iz Bijeljine, a upravo tu počinju pitanja na koja nema jasnih odgovora.
U ponudi koja je prihvaćena nalaze se cijene koje su za većinu građana teško pojmljive. Veš-mašina procijenjena je na više od 23.000 KM, sušilica skoro 14.000 KM, dok sto za peglanje košta koliko prosječna plata u Bosni i Hercegovini za nekoliko mjeseci. Igračke, kuhinjski pribor i osnovna oprema takođe dostižu iznose koji višestruko premašuju tržišne cijene – šerpa preko 550 KM, a obična kašika gotovo 60 KM.
Prodaje gotovo nov Audi za smiješnu cijenu: Spušta cijenu iz mjeseca u mjesec, a nitko ne zove..
Dodatnu sumnju izaziva način na koji je tender raspisan. Prema dostupnim informacijama, tehničke specifikacije su bile toliko precizne da su, praktično, odgovarale samo jednoj firmi, čime je konkurencija svedena na minimum ili potpuno isključena. Takva praksa, iako formalno može izgledati zakonito, u očima javnosti budi sumnju u namještanje poslova.
Ovo nije prvi put da se vrtić u Pelagićevu spominje u negativnom kontekstu. Još krajem 2023. godine otkriveno je da je na objekat potrošeno oko 600.000 KM, iako zgrada tada nije imala ni osnovne uslove za rad – struju, vodu i opremu. Prvobitni plan je predviđao da cijeli projekat košta nešto više od milion maraka, ali sa novim ugovorima jasno je da će ta cifra biti značajno premašena.
Cijeli slučaj dodatno je opterećen upozorenjima službenika za javne nabavke, koji je ukazao na probijanje rokova, istekle ugovore, blokirane račune izvođača i naknadne anekse ugovora. Sve to baca sjenku na kompletan proces i otvara pitanje da li je opremanje vrtića postalo unosniji posao od same gradnje.
Kada se saberu svi iznosi, vrtić u Pelagićevu prerasta u simbol neodgovornog trošenja javnog novca. Umjesto transparentnosti i jasnih objašnjenja, građani dobijaju spiskove cijena koje vrijeđaju zdrav razum. Posebno zabrinjava činjenica da se sve dešava u sredini gdje mnoge porodice jedva spajaju kraj s krajem.
Javni novac nije ničija privatna kasa. Svaka marka potrošena na djecu mora biti opravdana, jasna i poštena. Slučaj vrtića u Pelagićevu pokazuje koliko je važno da institucije odgovaraju javnosti, jer bez odgovornosti – povjerenje nestaje.
Izvor informacija: Srpskainfo
