Žena tukla partnera i prijetila smrću: Presuda koja je zapalila društvene mreže
Nasilje iza zatvorenih vrata: Presuda iz Doboja otvorila pitanje – ko zapravo smije biti žrtva?
Priče o porodičnom nasilju najčešće imaju isti obrazac – javnost očekuje jednog tipičnog počinioca i jednu tipičnu žrtvu. Međutim, slučaj iz Doboja pokazuje da stvarnost često ruši stereotipe. Sudska presuda protiv žene koja je mjesecima zlostavljala svog nevjenčanog supruga izazvala je burne reakcije i otvorila raspravu o tome koliko društvo ozbiljno shvata nasilje kada je žrtva muškarac.
Osnovni sud u Doboju izrekao je četrdesetosmogodišnjoj J. M. uvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci zbog nasilja u porodici. Ipak, kazna neće biti izvršena ukoliko u narednih godinu dana ne počini novo krivično djelo.
Prema sudskim nalazima, nasilje nije bilo jednokratan incident, već obrazac ponašanja koji je trajao duži period u zajedničkom stanu. Psihički pritisci, vrijeđanja i fizički napadi postali su svakodnevica muškarca s kojim je živjela.
Jedan od težih događaja desio se kada je, tokom svađe, razbila flašu o pločice, a zatim ga više puta udarila šakama u glavu. Situacija je kulminirala početkom oktobra prošle godine kada je od njega zahtijevala novac. Nakon psovki i prijetnji, uzela je kuhinjski nož, uništavala dokumentaciju njegove majke i zaprijetila da će ga ubiti ako joj ne da traženi iznos. U strahu, muškarac joj je predao 50 konvertibilnih maraka.
Prema presudi, prijetnje se tu nisu završile. Držeći nož, dodatno ga je zastrašivala upozorenjem da nikome ne govori šta se dogodilo, čime je, kako sud navodi, ozbiljno narušila njegovu sigurnost i psihičko stanje.
Iako je riječ o nasilju koje je trajalo duže vrijeme, izrečena je uvjetna kazna, što je kod dijela javnosti izazvalo podijeljene reakcije. Na društvenim mrežama mnogi su komentarisali da bi presuda vjerovatno bila strožija da su uloge bile obrnute. Drugi su isticali da je važno što je sud ipak priznao da nasilje nema pol i da svaka žrtva zaslužuje zaštitu.
Stručnjaci već godinama upozoravaju da muškarci rijetko prijavljuju nasilje zbog srama, straha od ismijavanja ili uvjerenja da ih institucije neće shvatiti ozbiljno. Upravo zbog toga ovakvi slučajevi rijetko dospiju u javnost, iako statistike pokazuju da nisu izolovani.
Ova presuda nije samo priča o jednom partnerskom odnosu koji je završio na sudu. Ona je podsjetnik da nasilje u porodici nije pitanje pola, već moći, kontrole i straha. Kada nasilje traje dugo, posljedice ostaju i nakon završetka sudskog postupka – psihološke rane često su dublje od fizičkih.
Istovremeno, blaga kazna pokrenula je pitanje da li pravosudni sistem dovoljno snažno šalje poruku da je svaka prijetnja i svaki udarac neprihvatljiv, bez obzira ko ga počini.
Nasilje ne postaje manje ozbiljno zato što se ne uklapa u društvene stereotipe. Svaka žrtva mora imati jednaku zaštitu, a svako nasilje jednaku osudu. Tek kada društvo prestane birati kome će vjerovati, moguće je govoriti o stvarnoj borbi protiv nasilja u porodici.
Izvor informacija: Hayat.ba
