Ljubav u ruševinama: Čović i Dodik zakleli se na vjernost do posljednje cigle Bosne i Hercegovine.

Kada pomislite da politički cirkus u Bosni i Hercegovini ne može postati urnebesniji, uđe Dragan Čović na scenu — mrtav hladan, samozadovoljan, kao da je upravo otkrio toplu vodu… u Mostaru. I to onu na Buni, ali samo za “svoje”.

U posljednjem gostovanju za Hrvatski tjednik — poznat kao glasilo za nostalgičare feudalizma i inkvizicije — Dragan Čović je još jednom zablistao: problem nije u Dodiku koji viče “razvalimo BiH”, nego u Sarajevu koje uporno želi – zamislite drskosti! – cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Dok međunarodna zajednica, kredibilna domaća javnost i poneki promatrač s Marsa jasno vide da Milorad Dodik radi na državnom udaru brzinom bagera na steroidima, Dragan Čović je hladnokrvno zaključio: “Ma nije strašno, sve je to logično i razumljivo!” Jer kad Dodik nosi šlem i ruši zidove države, to je, po Čovićevim mjerilima, samo “politički refleks” – nešto kao kihanje na pravnu državu.

U intervjuu za Hrvatski tjednik, koji ovih dana oplakuje papu Franju manje nego što su oplakivali gubitak Jugoslavije, Čović nas nudi vizijom spasa: Tri entiteta za jednu stabilnost! Kako stabilno? Pa, stabilno kao kuća od karata na brisanom prostoru.

“Hrvati su najugroženiji konstitutivni narod,” ponavlja Čović mantru koju su već i papagaji u Mostaru naučili napamet, dodajući kako Bošnjaci žele sve za sebe, Srbi ruše sve pred sobom, a Hrvati — oni samo žele svoj mali, skromni, čestiti treći entitet, uz pogled na more i povremene fiskalne pakete.

Strategija je jednostavna: pustiti Dodika da rabi čekić, bager i dinamit, a onda kad država postane ruševina, Dragan će fino ušetati, razgrnuti pepeo i reći: “Eto, uzeli smo ono što nam pripada, bez puno muke!”

Štaviše, u Hercegovini su ovu strategiju već preveli na narodni jezik:

“Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijerka pokaže trag.”

U ovom slučaju, trag vodi ravno u troentitetsku konfekciju — nova Bosna po mjeri snova iz devedesetih.

Naravno, sve je to, kaže Čović, za stabilnost, sigurnost i funkcionalnost BiH, baš kao što vam automehaničar sa čekićem u ruci kaže da udara po motoru da bi ga popravio. “BiH će biti funkcionalna kad je dovoljno prebijemo,” poručuju braća po destrukciji.

Kao šlag na tortu, Nebojša Vukanović, samozvani prorok iz Trebinja, zaključio je mudro: “Dodik je samo korisni idiot kojeg Čović koristi da dogura do trećeg entiteta.” Treba priznati: rijetko kad idioti budu toliko korisni.

U međuvremenu, bošnjački političari razmišljaju šta da rade: da pišu saopćenja? Da sazovu pressice? Ili da samo kupe kokice i gledaju kako braća po podjeli režiraju svoju verziju “Nestanka BiH: Povratak u Devedesete”.

Jedno je sigurno: Bosna i Hercegovina, ta tvrdoglava zemlja što prkosi istoriji, opet je na iskušenju. I opet, umjesto da svi zajedno grade kuću, neki bi najradije uzeli čekić — ili bager — i počeli razvaljivati. Pa, nek’ komšiji crkne država.