Incident u Skenderiji ponovo otvorio pitanje političkih podjela u BiH
TREĆE POLUVRIJEME U SKENDERIJI: Šta zaista znače poruke Vukanovića i Dodika?
Utakmica košarkaških reprezentacija Bosne i Hercegovine i Srbije u sarajevskoj Skenderiji, iako sportski izuzetno kvalitetna, ponovo je završila u sjeni političkih i nacionalnih tenzija.
Pojedini incidenti na tribinama – zvižduci tokom intoniranja srpske himne i uvredljiva skandiranja – izazvali su oštre reakcije političara iz Republike Srpske, koji su dešavanja označili dokazom duboko ukorijenjenih podjela u bosanskohercegovačkom društvu.
Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a, istaknuo je kako ovakvi ispadi „hrane ionako prisutnu mržnju“ i potvrđuju narativ da je BiH ambijent u kojem se Srbi ne osjećaju prihvaćeno.
Upozorio je da ovakve scene postaju pogonsko gorivo Miloradu Dodiku, omogućavajući mu da sopstvenu politiku konfrontacije predstavi kao „zaštitu naroda“.
Time je Vukanović, iako često kritičar aktuelne vlasti u RS-u, ukazao na širi problem: politički profit od podjela postao je strukturalni mehanizam opstanka svih nacionalnih elita u BiH.
„Želio je postati poznat“: Kukavička provokacija ispred Tunela spasa razljutila Sarajevo
Njegova paralela s Hrvatskom – gdje, prema njegovim riječima, „antisrpska histerija“ i dalje postoji uprkos drastično manjem broju Srba nego prije rata – pokazuje da ovaj fenomen nadilazi granice BiH.
U regionalnoj političkoj dinamici nacionalizam se često reaktivira u sportskim, simboličnim i medijskim prostorima, a incidenti poput sarajevskih tribina postaju idealan povod za nove talase međusobnog optuživanja.
Milorad Dodik je, očekivano, otišao korak dalje, ocjenjujući događaj kao dokaz da Sarajevo „ne želi život sa Srbima“.
Takva izjava uklapa se u njegovu dugogodišnju narativnu matricu prema kojoj je suživot gotovo nemoguć, a RS jedino može opstati kroz političku distancu i vlastitu simboličku autonomiju. Isticanje da je „himna Srbije i naša“ ilustrira pokušaj da se sportski događaj prevede u argument za kolektivno političko svrstavanje.
NEPOŽELJNA U VLASTITOJ ZEMLJI: ŠTA PRIČA MIRELE SALKIĆ GOVORI O BOSANSKOM SISTEMU
Ipak, valja naglasiti da incidenti, iako ozbiljni, ne predstavljaju volju svih navijača, a kamoli svih građana Sarajeva ili BiH. Svako društvo ima svoju bučnu manjinu koja glasno proizvodi atmosferu neprijateljstva, dok tiha većina ostaje u pozadini.
Problem nastaje kada političari te ispade interpretiraju kao kolektivni stav, koristeći ih za učvršćivanje vlastitog biračkog tijela.
U konačnici, „treće poluvrijeme“ ove utakmice otkriva više o političkoj klimi nego o sportu. Dok god nacionalizam bude najprofitabilniji politički resurs, sportske dvorane i stadioni ostajat će mjesta na kojima se reflektiraju ne riješeni, već potisnuti problemi postratnog društva.
Nažalost, ni nakon tri decenije mira čini se da poruke pomirenja i zajedničkog identiteta još uvijek ostaju slabije od povika s tribina i reakcija iz političkih kabineta.
Izvori: (sportski portali i agencije) Javni komentari Nebojše Vukanovića i Milorada Dodika nakon utakmice
