17.75% svih birača u Republici Srpskoj je odlučilo ko vlada.
Kad manjina odlučuje: Brojevi koji otkrivaju lice izborne apatije..
Objava dr. Edin Čustović ponovo je pokrenula raspravu o smislu izbora i odgovornosti birača. Bez teških riječi i političkih parola, iznio je jednostavnu računicu koja, kako mnogi komentarišu, zvuči hladno – ali pogađa u srž problema.
Prema navedenim podacima, u Republika Srpska registrovano je 1.264.366 birača. Na izbore nije izašlo 812.147 građana. To znači da je gotovo dvije trećine ljudi ostalo kod kuće. U takvom odnosu snaga, svaki glas dobija veću težinu, ali i otvara prostor da relativno mali broj birača presudi ishod.
Kandidat Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) dobio je 224.384 glasa. Kada se taj broj uporedi s ukupnim brojem registrovanih birača, dolazi se do zaključka: približno 17,75% svih birača dalo je podršku koja je bila dovoljna za pobjedu. Matematički gledano – legitimno u okviru pravila. Društveno gledano – signal za uzbunu.
Upravo tu počinje šira slika. Dio javnosti tvrdi da je riječ o „volji onih koji su izašli“, dok drugi upozoravaju da masovno neizlaženje razara suštinu demokratskog procesa. Apatija, osjećaj da se „ništa ne može promijeniti“, te uvjerenje da su „svi isti“ postali su gotovo standardni refreni nakon svakog izbornog ciklusa.
Analitičari godinama ponavljaju isto: izbori ne gube smisao zbog samog rezultata, već zbog gubitka povjerenja i motivacije birača. Kada većina odustane, manjina prirodno dobija odlučujuću moć. Nije to zavjera, nego posljedica pasivnosti.
Poruka koja se provlači kroz reakcije građana je jasna – demokratija nije samo pravo da se glasa, već i obaveza da se učestvuje. Svaki ostanak kod kuće indirektno povećava snagu onih koji izađu. Brojevi ne lažu: i mali pomak u izlaznosti može promijeniti političku sliku. Pitanje je samo – da li smo spremni vjerovati da naš glas zaista vrijedi.
Izvor informacije: objava na društvenim mrežama
