Aleksandar Vuković: Braćo Bošnjaci, vi se zaista imate razloga osjećati ponosno.
U zemlji gdje je rat ostavio duboke tragove u svakom srcu i svakom selu, nekima je, čini se, još uvijek najprofitabilniji oblik zabave – rat sam. I ne, ne govorimo o pravom ratovanju, već o njegovim duhovnim nasljednicima – muzičkim orgijama nacionalističke mitomanije, koju danas najviše oličavaju Thompson s jedne i Baja Mali Knindža s druge strane.
Dok Marko Perković Thompson diže desetine hiljada “domoljuba” na noge u improvizovanim “hrvatskim svetilištima”, gdje pivo košta 10 eura i pokliči su usmjereni na Srbe kojih već odavno nema ni u tragovima u pojedinim krajevima Hrvatske, dotle u Banjoj Luci jedino Baja Mali Knindža uspijeva da napuni šator. I jedni i drugi pjevaju pjesme iz devedesetih, o junaštvima koja su ostavila samo razrušene gradove, spaljene domove i izbjeglice.
Njihova muzika nije samo nostalgija – to je komercijalna eksploatacija ratne traume. Publika ne dolazi da sluša pjesme, već da se kolektivno podsjeti “ko je neprijatelj”, pa makar taj neprijatelj već bio mrtav, izbjegao, ili nikada ni postojao. I tu dolazimo do porazne istine: rat je umiranje – ali se, kako stvari stoje, još uvijek odlično prodaje.
U tom ludilu masovne histerije, braćo Bošnjaci, vi se zaista imate razloga osjećati ponosno. Jer nemate svog turbokatoličkog Thompson-a ni svog turbopravoslavnog Baju. Nemate pjevača koji će vas kroz mikrofon podsjećati na krv i pepeo, niti pozivati na “zulum” protiv novih Osmanlija. Nemate pjevača-glasonošu smrti, koji će rat pretvarati u karneval mržnje.
Ostali ste vjerni vjeri, ali ne kroz orkestriranu mržnju, već kroz tišinu vlastitog preživljavanja i otpora. Niste dozvolili da vam se smrt prepakuje u CD album ili koncertne turneje s državnim pokroviteljstvom.
Jer da budemo iskreni: oni koji ovakve “zabavljače” podržavaju, nisu samo muzički fanovi – oni su ideološki nasljednici ratnih politika. A onaj ko ih je kleo, zaista – nije dangubio.
Ovaj članak ne cilja da vrijeđa bilo koju grupu, već kritički oslikava zloupotrebu muzičke umjetnosti u političko-nacionalističke svrhe.
