Srbija večeras na ulicama: Masovni protesti širom zemlje

Najava masovnih protesta širom Srbije još je jedan signal da društvena napetost ne jenjava.

Povod su sinoćnji incidenti u Novom Sadu i poruke podrške studentima koji, kako navode organizatori, već 15 mjeseci predvode borbu za promjene. Okupljanja su zakazana u više gradova – od Novog Sada do Beograda i Niša – pod sloganima koji nose snažnu simboliku: „Beograd ne šuti“ i „Novi Sade, stojimo uz tebe“.

Ono što je važno razumjeti jeste da protesti nisu samo reakcija na jedan događaj. Oni su, u pravilu, vrh ledenog brijega. Ispod površine su mjeseci, često i godine nagomilanog nezadovoljstva – od osjećaja nepravde i nepovjerenja u institucije do socioekonomskih pritisaka. Kada se u javnom prostoru pojave optužbe o nasilju i nereagovanju policije, pitanje više nije samo „šta se desilo sinoć“, nego i „koliko sistem ima kredibiliteta u očima građana“.

Studenti u ovakvim situacijama često postaju simbol šireg raspoloženja. Mladi su tradicionalno nosioci društvene energije: manje opterećeni kompromisima, glasniji u zahtjevima. Podrška koju im dio građana iskazuje govori o potrebi za identifikacijom s nečim što se doživljava kao autentično i hrabro. S druge strane, vlast ovakve talase vidi kao test stabilnosti i legitimiteta. Izostanak najavljenog obraćanja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Novom Sadu dodatno je podgrijao spekulacije i tumačenja, iako razlozi otkazivanja mogu biti različiti.

Šta ovo znači za „obične ljude“? Prije svega – neizvjesnost i oprez. Masovni protesti utiču na svakodnevicu: saobraćaj, radno vrijeme, osjećaj sigurnosti. Privreda ne voli nestabilnost, investitori prate ton javnog diskursa, a građani razmišljaju hoće li se tenzije preliti u duže blokade ili incidente. Istovremeno, protesti su i ventil – način da se nezadovoljstvo izrazi bez nasilja, ako ostanu mirni i organizovani.

Širi kontekst je poznat regionu: politička polarizacija, oslabljeno povjerenje u institucije i medije, te stalna borba za narativ. U takvoj atmosferi svaka iskra može zapaliti već pripremljen teren. Zato je odgovornost na svim stranama velika. Organizatori imaju obavezu da insistiraju na mirnom okupljanju, a institucije na profesionalnom i transparentnom postupanju. Svaka drugačija dinamika vodi u začarani krug optužbi i dodatne radikalizacije.

Blaga ironija situacije je da se svi formalno pozivaju na stabilnost i dijalog, dok se komunikacija često svodi na saopštenja i objave na mrežama. Ulica tada postaje zamjena za razgovor. A ulica je glasna, emotivna i rijetko sklona nijansama.

Zaključno, večerašnji protesti biće više od brojanja okupljenih. Biće to mjerenje pulsa društva: koliko je duboko nepovjerenje, koliko snažna potreba za promjenom i koliko su institucije spremne da odgovore smireno i uvjerljivo. Jer na kraju, iza svake parole stoje vrlo konkretna očekivanja – sigurnost, pravda i osjećaj da glas građana ima težinu.