Priča iz Gaze – Osmijeh kroz suze: Ljubav u zemlji koja umire od gladi”
Dok sam maloprije hodao kroz pustinju šatora u Mevasiju u Han Junisu, ispred mene su išli muškarac i njegova supruga. Usput sam, protiv svoje volje, čuo njihov razgovor jer je to bio jedini put kojim sam mogao proći. Ona mu je rekla:
“Svi su kupili šećer, Halide, osim nas. Kada će i naš šator obasjati sunce, dragi moj?”
A on joj je odgovorio, doslovno: “Vjeruj mi, pokušavam, Selma, ali vidiš kakav mi je život. Zbog povrede ne mogu doći do kamiona, ni američkih ni drugih, ne mogu ni raditi. Da nije plate od vlasti, umrli bismo od gladi.”
Ona ga odmah prekide, stisnu mu ruku i reče: “Ja sam zadovoljna, bitno je da si ti sa mnom. A kad sam te pitala, trebao si reći da sam ja šećer tvog života, bez ove drame.”
Smijali su se dugo. Ali u meni je nešto plakalo, od bola zbog ovih dragih ljudi koji se zadovoljavaju mrvicama, dok ih svijet ne vidi i ne priznaje. Smijali su se, da…ali ja sam osjetio bol tog čovjeka i tugu te žene.
Allahu, utječemo Ti se od poniženja muškaraca i tihe tuge žena.
Halid Malik, Gaza
IslamBosna
