Banja Luka pali svijeće za Charlieja Kirka: Dodik koristi smrt kao politički amonijak

Upravo u trenutku kada cijeli svijet tugom reagira na šokantnu smrt američkog konzervativca Charlieja Kirka, Banja Luka je odala počast – paljenjem svijeća, javnim izjavama i paradom suosjećanja. No, iza tih plamena kriju se pitanja: čija je ova gesta, tko je poručio – i koje poruke se zapravo plasiraju? Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, iskoristio je ovaj događaj da potvrdi: „Charlie Kirk bio je veliki prijatelj Srba“, i da „ljudskost ne poznaje granice“.

Paljenje svijeća – ritual koji emotivno angažira mase, stvara osećaj zajedništva i moralne superiornosti. U simbolici žrtve, saučešće, univerzalnih ljudskih vrijednosti – teško je pronaći nekog ko će otvoreno kritikovati.

Izjava da je Kirk “prijatelj Srba” ne samo to zbližava sa srpskom nacionalnom pričom nego i gradi Dodika kao onog koji njeguje prijateljstva preko granica – što mu donosi političke poene kod domaće publike.

Manipulacija osjećajima: Korištenje tuge, empatije, „ljudskosti“ da zasjene kontroverzne stavove Kirka – njegova protivljenja LGBT pravima, abortusu, američkoj pomoći Ukrajini – ali i da skrene pažnju od Dodikovih domaćih problema, nepopularnih poteza, korupcije, podjela u društvu.

Medijska amplifikacija: Naslovi, društvene mreže, Twitter/„X“ objave – sve se koristi da se gesta vidi, čuje, podijeli. Što je glasnije, veći doseg – jača politička poruka.

Empatija prema ubijenom: Smrt kao univerzalni šok – svi suosjećamo; lakše je stati uz onog tko je stradao.

Strah od neprijatelja/nepravde: Prikaz Kirka kao žrtve – „mržnja ne može nadvladati zajedništvo dobrih ljudi“ – hrani strah od onih koji bi da razdore, mrze.

Potraga za moralom i vodstvom: U vremenima sumnje i polarizacije ljudi traže čvrste simbole – i kada dođu, žele vodstvo koje ima „čitavu sliku“, koje je „na strani pravde“.

Identifikacija: Uspostavljanje veze: Kirk podržava religiju, slobodu, koje se često povezuju s tradicijom – time se događa projekcija – „on je jedan od nas“.

Pažnja – kad političari koriste tragedije za jačanje svoje moći, postoji ozbiljan rizik. Korak po korak, emocionalna manipulacija može prerasti u ideološke zamke: ucjene savjesti, polarizacije, nepripustive isključenosti. Kad se tuge zloupotrebljavaju – granice između iskrenog saučešća i propagande postaju mutne. Da li je “ljudskost bez granica” iskreni stav – ili opasan instrumentalni alat?

Istražujte stavove Charlieja Kirka i usporedite s praksom onih koji ga sad hvale – da li se vrijednosti koje se promiču uklapaju u stvarnost Republike Srpske? Pitajte: Što Dodik radi danas, ne što priča. I konačno – ne budite pasivni: sudjelujte u javnoj debati, zahtijevajte odgovornost od političara koji koriste smrt i emocije kao poluge moći.

Ovakvim pristupom tragedija Char­lieja Kirka može postati više od naslova – može biti katalizator za istinski građanski dijalog, prevenciju zloupotreba, i jačanje javne svijesti.