Bivši Bidenov savjetnik upozorava: Dodik je u Washingtonu dobio ono što Sarajevo nema – prostor i tišinu s druge strane
Posjeta Milorada Dodika Washingtonu možda na papiru ne izgleda kao historijski događaj, ali u stvarnosti nosi daleko veću težinu nego što se to želi priznati u Sarajevu. Upravo na to je upozorio Elvir Klempić, bivši savjetnik američkog predsjednika Joea Bidena, gostujući u emisiji “Istraga sedmice”.
Klempić je odmah razbio iluziju da se radi o nevažnoj ili protokolarnoj posjeti. Po njegovim riječima, problem nije u tome što je Dodik otišao u Washington, već u tome što s druge strane skoro niko ne dolazi, ne objašnjava i ne lobira. Dok se u Sarajevu politika vodi saopštenjima i prepucavanjima, u američkoj prijestolnici, kako kaže, postoji ozbiljan vakuum kada je riječ o bosanskohercegovačkom glasu.
On je podsjetio da se Dodikova posjeta ne može posmatrati izdvojeno. U prethodnom periodu promijenio se politički kontekst u SAD-u, promijenili su se prioriteti, ali i način razmišljanja. Upravo u takvom ambijentu, svaka poruka izrečena licem u lice dobija veću težinu nego ranije.
Klempić je izdvojio tri stvari koje ovu posjetu čine posebno osjetljivom. Prvo, po Washingtonu su se, kako tvrdi, ponovo dijelile karte Republike Srpske, što nije bezazlen simbol. Drugo, stvara se nova percepcija Bosne i Hercegovine, ali ne ona koja dolazi iz Sarajeva, već ona koju oblikuju Dodik i njegovi saradnici. Treće, potpuna neozbiljnost i odsustvo strategije probosanske politike, koja ne prati promjene u američkom političkom sistemu.
Prema njegovim riječima, stvarna opasnost ne leži u formalnoj promjeni američke politike, već u promjeni percepcije, koja dugoročno može otvoriti prostor za veću toleranciju prema destruktivnim potezima vlasti u RS-u. Ako se u Washingtonu primi narativ da je BiH ideološki ili vjerski problem, a ne država s jasnim političkim izazovima, to može usporiti reakcije i oslabiti odlučnost SAD-a.
Geopolitički analitičar Admir Lisica složio se s Klempićem i poručio da ove poruke ne bi trebale izazvati ljutnju, već buđenje. Dok jedna strana aktivno gradi pozicije, druga se, kako kaže, zadovoljava pasivnošću i pogrešnim uvjerenjem da se međunarodna podrška podrazumijeva.
Izvor informacije: Istraga
