Četiri sata petljanja: Putin pred kamerama razotkriven
Ovo je komentar na javni nastup ruskog predsjednika Vladimir Putin tokom njegove godišnje “Izravne linije” 19. decembra, događaja koji je trajao više od četiri sata i poslužio kao još jedna platforma za selektivno tumačenje činjenica, poluistine i otvorene dezinformacije.
Riječ je o nastupu koji nije samo unutrašnja ruska propaganda, već i poruka Evropi i svijetu, s direktnim posljedicama po međunarodnu sigurnost.
Činjenice su, međutim, jasne. Tvrdnja da “Rusija nije započela rat” suprotna je dokumentovanim događajima: aneksiji Krima 2014. godine i otvorenoj invaziji na Ukrajinu 24. februara 2022.
To nisu interpretacije, nego hronologija potvrđena rezolucijama UN-a, izvještajima međunarodnih organizacija i stavovima gotovo cijele zapadne diplomatije. Kada Putin govori o “lopti u dvorištu Kijeva i njegovih evropskih sponzora”, riječ je o klasičnom prebacivanju odgovornosti, a ne o ponudi mira.
Putinova druga česta teza odnosi se na navodno prekršena obećanja o neširenju NATO-a. I ovdje se mišljenje pokušava predstaviti kao činjenica. Kako su više puta isticali historičari i bivši diplomati, nikada nije postojala pravno obavezujuća garancija da se NATO neće širiti na istok. To potvrđuju i arhivski dokumenti iz vremena pregovora o ujedinjenju Njemačke. Uprkos tome, Kremlj tu naraciju koristi kao opravdanje za agresivnu politiku.
Posebno je indikativan dio nastupa u kojem Putin govori o miru, tvrdeći da Rusija “ništa ne odbacuje”. Činjenica je, kako navode analitičari i zapadni zvaničnici, da Moskva učestvuje u razgovorima, ali bez ikakve spremnosti na kompromis. Njegovi zahtjevi – međunarodno priznanje okupiranih ukrajinskih teritorija – ostaju maksimalistički i za Ukrajinu neprihvatljivi.
Kada je riječ o ekonomiji, podaci koje Putin iznosi selektivni su i nepotpuni. Nezavisni portal Meduza ukazao je da je “uravnoteženje budžeta” postignuto povećanjem poreza i ogromnim ratnim izdvajanjima, što predsjednik prešućuje. Slično je i s ograničenjima interneta: dok se ona formalno pravdaju sigurnošću, njihovo širenje i na udaljene regije jasno ukazuje na pokušaj kontrole informacija.
U javnom interesu je ove izjave posmatrati kritički. Kada lider nuklearne sile sistematski zamjenjuje činjenice narativima, posljedice ne ostaju unutar granica jedne države.
