UPOZORENJE IZ ŠVEDSKE: Ko je Milanko Kajganić i kako je došao na čelo Tužilaštva BiH
Bosna i Hercegovina već godinama gleda isti prizor: Ustavni sud kaže jedno, politika u entitetu Republika Srpska radi drugo, a institucija koja bi morala reagovati – šuti. Obilježavanje 9. januara, uprkos jasnim i obavezujućim odlukama Ustavnog suda BiH, postalo je simbol tog institucionalnog zastoja. Ne zato što zakon nije jasan, nego zato što se zakon ne primjenjuje.
U ovoj priči ključni problem odavno više nisu samo političari koji svjesno krše Ustav. Pravi alarm pali se u trenutku kada Tužilaštvo BiH, koje po zakonu mora djelovati, odluči da ne vidi, ne čuje i ne reaguje. A upravo se to dešava godinama. Krivični zakon BiH jasno propisuje odgovornost za neizvršavanje odluka Ustavnog suda i za napad na ustavni poredak. Ipak, ozbiljnih, pravosnažnih optužnica protiv najviših funkcionera RS-a nema.
Na čelu Tužilaštva BiH danas je Milanko Kajganić, imenovan odlukom VSTV-a, institucije čiji je ugled već dugo narušen aferama i političkim uticajima. Njegovo imenovanje formalno je bilo zakonito, ali je ostalo bez stvarne javne i profesionalne težine. Umjesto jasne borbe za ustavni poredak, građani vide instituciju koja bira lakše predmete i zaobilazi one „opasne“, gdje su uključeni moćni politički akteri.
U javnosti se sve češće čuje pitanje: zašto Tužilaštvo BiH nema hrabrog tužioca koji će zakon primijeniti bez kalkulacija?
Ne treba ovoj zemlji heroj iz filma, nego profesionalac koji zna da zakon vrijedi jednako za sve. Međutim, logika „ne talasaj“ postala je pravilo rada, a kršenje Ustava svedeno je na političku temu, a ne na krivično djelo.
Pravnici upozoravaju da nečinjenje takođe nosi odgovornost. Kada institucija ima jasnu obavezu da djeluje, a to ne čini, posljedice su teške. Profesor Adil Kulenović jasno poručuje: nekažnjeno kršenje Ustava prerasta u obrazac ponašanja, a država polako klizi ka institucionalnom raspadu.
Bosni i Hercegovini ne nedostaje zakona. Nedostaje volja da se oni primijene protiv moćnih. Ako se Ustav može kršiti svake godine bez posljedica, onda pitanje više nije ko ruši državu – već ko je štiti, a ko je svjesno ostavlja nezaštićenom.
Izvor: Slobodna-Bosna.ba
