Dodik bez kočnica: Cilj ostaje isti, metode se mijenjaju
Milorad Dodik je još jednom, na svečanoj akademiji povodom neustavnog “Dana RS”, održao govor koji zvuči kao mješavina porodičnog albuma, istorijskog udžbenika po izboru i ličnog dnevnika političke borbe. Sve to, naravno, začinjeno patetikom i velikim riječima.
Govoreći o „ognjištu“, Dodik poručuje da je ono „tamo gdje su porodica, prijatelji i sloboda“, uz opasku da su „mnoge porodice gotovo ostale bez nasljednika u ratu“. Izjava koja zvuči kao univerzalna istina, ali ostaje nejasno zašto se selektivno primjenjuje, zavisno od toga ko govori i ko sluša. Krivica je, očekivano, prebačena na „međunarodne sile“ koje, prema Dodiku, dijele „selektivnu pravdu“ – onu koja nikada ne pogodi pravu adresu.
Posebno emotivan trenutak bio je kada je rekao da „ne može da živi bez Republike Srpske“, čime je politički entitet dobio status životne potrebe, gotovo medicinske dijagnoze. Uz to ide i objašnjenje da RS „nije formirana da bude dio BiH, nego da bude nezavisna država“, iako je njen opstanak upravo definisan međunarodnim sporazumom koji se, prema Dodiku, „ruši na štetu Srba“ – već skoro tri decenije, ali uvijek nekako sutra.
Poruka da „jedan narod zaslužuje jednu državu“ izgovorena je s puno emocija i malo objašnjenja, naročito u zemlji u kojoj žive tri naroda i gdje bi takva matematika mogla proizvesti više problema nego rješenja. Ipak, Dodik uvjerava da „nije za nasilje“, već za mir, uz napomenu da je „promijenio metode, ali ne i cilj“, što zvuči umirujuće – barem dok se ne razmisli malo duže.
Na kraju, uz tvrdnju da će se „svakakvo smeće iz Sarajeva obrušiti“ zbog 9. januara, Dodik poručuje da će ostati istrajan, čime se krug poznatih poruka zatvara: mi protiv njih, pravda protiv nepravde, ljubav prema RS naspram vječnog nerazumijevanja drugih.
Tekst uredila: Roksana.Nj
Napomena: Tekst je autorski komentar na javne političke izjave i ne odražava nužno stavove redakcije.
