Dramatična noć u Novom Sadu: Maskirana grupa nasrnula na studente

Nasilje na platou SNP-a – slika društva u napetosti..

Sinoćnji događaji u Novom Sadu ponovo su otvorili pitanje koje se u regionu prečesto vraća: koliko je tanka linija između političkog okupljanja i uličnog nasilja. Prema izvještajima medija, incident se dogodio ispred Srpskog narodnog pozorišta, tokom protesta dijela građana i prisustva pristalica vlasti. Epilog – povrijeđeni studenti, uznemireni novinari i gorak osjećaj da se tenzije više ne zadržavaju samo na riječima.

U središtu priče nisu samo tri ili četiri povrijeđene osobe. U središtu je atmosfera. Kada se na javnom prostoru susretnu dvije grupe suprotnih stavova, država ima jasnu obavezu: osigurati da niko ne bude napadnut zbog mišljenja ili prisustva. Policijski kordon, koji je bio postavljen, trebao je upravo tome služiti. Međutim, očigledno je da je došlo do trenutka u kojem je jedna grupa studenata stigla na plato prije nego što je razdvajanje u potpunosti uspostavljeno. U tom vakuumu reda nastao je haos.

Posebno zabrinjavaju navodi o maskiranim napadačima. Maskiranje na političkim skupovima gotovo uvijek nosi simboliku – skrivanje identiteta, izbjegavanje odgovornosti. U demokratskom društvu, gdje bi argument trebao biti jači od pesnice, takve slike djeluju kao korak unazad. Studenti koji govore o šoku i strahu podsjećaju nas na jednostavnu činjenicu: mladi ljudi ne bi smjeli učiti lekcije o politici kroz udarce i psovke.

Šta ovo znači za „obične ljude“? Prije svega, poruku nesigurnosti. Ako se nasilje dešava pred kamerama i u centru grada, građani se s pravom pitaju koliko su zaštićeni u svakodnevnim situacijama. Drugo, produbljuje se nepovjerenje – prema institucijama, ali i među samim građanima. Svaki ovakav incident cementira osjećaj da društveni dijalog postaje nemoguć bez tenzija.

Širi kontekst dodatno objašnjava težinu situacije. Srbija je već duže vrijeme suočena s političkom polarizacijom, protestima i snažnim retoričkim sukobima. Kada javni diskurs postane oštar, ulica često preuzme ton koji politička scena postavlja. Blaga satira ovdje zvuči gotovo tragično: umjesto da kultura i jubilej Matice srpske budu povod za dostojanstvo i raspravu o identitetu i znanju, scena ispred pozorišta završava u izvještajima hitne pomoći.

Odgovornost je višeslojna. Institucije moraju transparentno utvrditi šta se tačno dogodilo i da li je reakcija policije bila adekvatna. Politički akteri, bez obzira na stranu, imaju obavezu smirivati strasti, a ne hraniti ih. Mediji trebaju izvještavati precizno i bez zapaljivih etiketa, jer riječi u ovakvoj klimi lako postaju iskra.

Na kraju, ostaje jednostavno pitanje: može li društvo u kojem su studenti i novinari mete nasilja govoriti o zdravoj javnoj sferi? Odgovor ne traži ideologiju, već elementarnu građansku logiku. Bez sigurnosti i poštovanja različitosti – nema ni stabilnosti. A bez stabilnosti, svi gube. Video u nastavku..