EFENDIĆ UPOZORAVA: „Obnovljena pruga već uništena!“
Izjave Semira Efendića otvorile su temu koja već dugo tinja u Sarajevu: da li modernizacija javnog prijevoza ide brže na papiru nego u stvarnosti.
Tvrdnja da je rekonstruisana tramvajska pruga „već bila uništena“ zbog korištenja različitih tipova tramvaja zvuči alarmantno, ali i simptomatično za širu sliku – sudar starih navika i novih investicija.
Suština problema nije samo u šinama, nego u planiranju. Obnova pruge jeste kapitalan i skup zahvat, no takvi projekti podrazumijevaju preciznu tehničku usklađenost: vozila, opterećenja, dinamiku održavanja. Ako se na novu infrastrukturu istovremeno puštaju stari i novi tramvaji različitih karakteristika, logično je pitanje da li je sve bilo projektno predviđeno i testirano. Nije nužno da je neko pogriješio, ali je nužno da se to provjeri.
Efendićev naglasak na „nezavisnoj stručnoj analizi“ pogađa u srž. U sistemima gdje je povjerenje javnosti krhko, transparentna tehnička revizija nije politički luksuz nego sigurnosna obaveza. Posebno nakon nesreća koje su uzdrmale građane. Ljudi ne traže tehničke termine – traže odgovor na jednostavno pitanje: da li je vožnja sigurna?
Za obične građane ova rasprava ima vrlo konkretno značenje. Tramvaj u Sarajevu nije simbol, nego svakodnevica: odlazak na posao, u školu, kod ljekara. Svaka sumnja u ispravnost pruge ili vozila direktno udara na osjećaj sigurnosti. A osjećaj sigurnosti je temelj javnog prijevoza – bez njega ni najmodernije šine nemaju vrijednost.
Finansijski aspekt dodatno komplikuje priču. Spominjanje stotina miliona KM uloženih u GRAS i javni prijevoz prirodno budi pitanje efikasnosti. Nije sporno ulagati, sporno je ako rezultat ne prati očekivanja građana. Još je osjetljivije ako se paralelno grade nove dionice, dok postojeća mreža kuburi s brojem vozila i redovnošću.
Blaga ironija situacije leži u tome da Sarajevo pokušava izgledati kao evropska metropola s novom prugom, dok se i dalje oslanja na vozila iz prošlih decenija. Modernizacija nije samo građevinski projekt – to je lanac odluka u kojem najslabija karika određuje ukupnu pouzdanost.
Zaključak je jednostavan i lišen politike: javni prijevoz mora biti tehnički pouzdan, organizacijski stabilan i javno transparentan. Ako postoje sumnje u kvalitet izvedenih radova ili kompatibilnost vozila, to se rješava mjerenjima, ekspertizama i jasnim izvještajima. Sve drugo ostaje na nivou izjave protiv izjave – a građani od toga nemaju ništa.
Više informacija na N1.info
