PO NJEMU SE NIŠTA NEĆE ZVATI: Evo kada Dragan Čović odlazi u političku mirovinu, ovo su posljedice njegove dvadesetogodišnje vladavine.
Piše: MARIO ILIČIĆ
Dragan Čović, čovjek koji je obilježio dvije decenije politike u Bosni i Hercegovini, najavio je kraj karijere u utrci za mjesto člana Predsjedništva BiH. U 70. godini života, lider HDZ-a BiH poručio je da više neće ulaziti u predsjedničke utrke, a s obzirom na godine i iscrpljenu političku formulu, ovo se tumači kao de facto odlazak u političku penziju.
Ovaj nekadašnji deklarirani Jugoslaven, ateista i potpisnik ćirilicom, preko noći se transformirao u „prvog Hrvata“ i najodanijeg zaštitnika interesa hrvatskog naroda u BiH – barem u retorici. Realnost je, međutim, puno surovija: BiH je nakon njegove vladavine ostala bez industrijskih giganata, Mostar bez radnih mjesta, a Hercegovina bez desetina hiljada svojih građana.
ČOVIĆEVA POLITIČKA METAMORFOZA
Od nekadašnjeg direktora „Sokola“, vodećeg vojno-industrijskog kombinata Jugoslavije, Čović je postao vođa navijača Veleža, a potom preko HDZ-a prešao u nacionalističku retoriku. Njegova sposobnost političkog konvertitstva – od JNA kadra do vjernika i čuvara „hrvatske stvari“ – bila je ključ opstanka na političkoj sceni.
Na čelu HDZ-a BiH proveo je gotovo 20 godina, gradeći sistem potpune kontrole. Njegov omiljeni termin bio je „legitimno predstavljanje“, a njegova politika – beskrajne blokade, ucjene i trgovine moći. Uprkos stalnim pričama o Evropi, upravo je HDZ BiH pod njegovim vodstvom često bio glavna kočnica eurointegracija.
TERET HERCEG-BOSNE I PRESUDE
Čović je uvijek vješto balansirao između prošlosti i sadašnjosti, često veličajući Herceg-Bosnu, unatoč presudama ICTY-ja iz 2013. godine. Podsjetimo, tada je šestorica čelnika Herceg-Bosne pravomoćno osuđena na ukupno 111 godina zatvora zbog etničkog čišćenja i ratnih zločina.
Dok međunarodni sudovi presuđuju, Čović i dalje govori o „vrijednostima Herceg-Bosne“. Tako je u politički diskurs unio opasnu dozu revizionizma, zbog kojeg je dio međunarodne zajednice godinama gledao s nepovjerenjem na njegove poteze.
„GROBLJE MIRA“ – SIMBOL POLITIČKOG NASLJEĐA
Jedan od najkontroverznijih poteza njegovog vremena jeste podizanje „Groblja mira“ na Bilima kod Mostara. Dok se Partizansko spomen-groblje – svjetski priznata kulturna baština – sistematski uništava, Čović i njegovi najbliži suradnici gradili su kompleks posvećen i pripadnicima ustaških formacija.
Za mnoge, taj projekt predstavlja simbol političkog revizionizma, pokušaj „pomirenja partizana i ustaša“ koji se pretvorio u otvoreno veličanje poraženih ideja iz 1945. godine.
EKONOMIJA – UNIŠTENI GIGANTI I MASOVNO ISELJAVANJE
Ako se po nečemu Čovićeva era pamti, to je nestanak industrije i masovno iseljavanje Hrvata iz BiH. „Soko“ je ugašen, „Aluminij“ Mostar se raspao, a danas u njegovim halama posluje izraelski biznismen Amir Gross Kabiri s nekoliko stotina radnika – umjesto nekadašnjih 3.600.
Prema podacima Katoličke crkve, od 2003. do 2021. godine BiH je napustilo gotovo 120.000 katolika. Od početka vladavine HDZ-a BiH nestalo je gotovo pola prijeratne hrvatske populacije. Dok je Čović govorio o „očuvanju Hrvata“, ljudi su pakovali kofere i odlazili.
AFERE I SUĐENJA
Njegovu karijeru pratila je čitava serija afera – od „Sokola“, preko „Lijanovića“, „Eroneta“ pa sve do „stanova iz budžeta“. Iako je bio osuđen, pa oslobođen, Čović nikada nije proveo dan u zatvoru. Njegova mreža utjecaja, i u pravosuđu i u politici, osigurala mu je dugovječnost.
POLITIČKA OSTAVŠTINA
Kada se danas povuče crta, BiH iz Čovićevog vremena izgleda kao zemlja podijeljena blokadama, pod pritiskom revizionizma i ispražnjena od ljudi. Njegova najveća ostavština nije zaštita Hrvata, nego činjenica da ih je upravo za vrijeme njegove apsolutne vladavine iz zemlje otišlo najviše.
Dragan Čović odlazi, ali za sobom ostavlja političku pustoš. Po njemu se ništa neće zvati – osim možda po ulogama u beskrajnim aferama i propuštenim prilikama.
CIJELI TEKST NA SLOBODNA.BOSNA.BA,,
