Filmsko pranje zločina: “Đeneral” kao opasna laž upakovana u bioskop
U Beogradu se sprema premijera filma „Đeneral“, a potom i projekcije u Banjoj Luci. Na papiru – još jedan domaći film. U stvarnosti – još jedan pokušaj da se istorija opere, zločin prefarba, a krv pretvori u mit. Ovo nije pitanje ukusa, niti filmske kritike. Ovo je pitanje istine i opasnog prekrajanja prošlosti.
„Đeneral“ ne govori o stradanjima, ne govori o zaklanim porodicama, spaljenim selima i etničkim čišćenjima. U tom filmu nema Foče, nema Višegrada, nema Sandžaka, nema istočne Bosne. Ima samo „časni general“ i „neshvaćena borba“. Upravo tu leži problem.
Film Dražu Mihailovića prikazuje kao žrtvu istorije, a njegov pokret kao romantičnu, gotovo vitešku borbu. Sve ono što dokumenti, presude i arhive decenijama potvrđuju – saradnju s okupatorima, masovne zločine nad civilima, ideologiju etničkog čišćenja – jednostavno je izbrisano. Kao da nikada nije postojalo.
Autor filma ni ne krije namjeru: cilj je „ispraviti krivu Drinu“. A historija Balkana nas je već naučila kako izgleda to „ispravljanje“ – uvijek se završi masovnim grobnicama, poricanjem i novim generacijama koje uče laž.
Veliki američki planovi u BiH: Čović otkriva šta namjeravaju graditi..
Ovo nije izolovan slučaj. U Srbiji se godinama sistematski radi na reviziji istorije: kroz sudove, udžbenike, medije, državne ceremonije i sada – film. Rehabilitacija Draže Mihailovića 2015. godine bila je pravni uvod, a „Đeneral“ je kulturna završnica tog procesa.
Film bira samo jedan, pažljivo izrezan trenutak iz 1943. godine, bez konteksta i bez posljedica. Tako kolaboracija postaje taktika, zločin nestaje, a ideologija se pere muzikom i emocijom. To nije umjetnost – to je propaganda.
„Đeneral“ nije film o prošlosti. To je film o sadašnjosti i o tome kakvu budućnost neko želi. Poruka je jasna i opasna: ako se mogu oprati zločini iz Drugog svjetskog rata, mogu se relativizirati i oni iz devedesetih. Ako su zločinci heroji, onda zločin postaje prihvatljiv.
Dok se takvi filmovi snimaju uz tišinu ili podršku institucija, region neće izaći iz rata. Samo će ga gledati u bioskopu – u mraku, uz aplauz, dok istina ostaje van sale.
Izvor informacije: kolumna Dragana Bursaća / javni komentari i analiza
