HDZBiH i vječna priča o ugroženosti: Istina o „ugroženim“ Hrvatima..
Ko je ovdje stvarno ugrožen? Brojke razbijaju priču o „zapostavljenim“ Hrvatima u BiH
U Bosni i Hercegovini malo je političkih priča koje se ponavljaju toliko uporno kao ona o „ugroženosti Hrvata“. Godinama je HDZBiH koristi kao glavni argument za blokade, pritiske i posebne zahtjeve. Međutim, kada se pogledaju konkretni podaci iz državnih institucija, nameće se pitanje: ko je tu zapravo ugrožen, a ko ima stvarnu moć?
Narativ i stvarnost ne govore istim jezikom
Dok se u javnosti govori o neravnopravnosti, kadrovi bliski HDZ-u čvrsto drže veliki dio ključnih pozicija u institucijama BiH. To nije posljedica slučaja, već dugogodišnjeg kadrovskog modela koji se zasniva na partijskim imenovanjima, kontrolisanim konkursima i komisijama koje rijetko rade u interesu ravnoteže i zakona.
Dok jedni broje feninge, drugi uživaju: Evo ko ima penziju 2.000 KM
Brojevi jasno pokazuju razmjere tog disbalansa. U Ministarstvu sigurnosti BiH, u posljednje tri godine, od 21 novozaposlenog samo su dva Bošnjaka. Slična slika je i u Ministarstvu finansija, gdje je među 28 novih zaposlenih tek pet Bošnjaka. U Direkciji za civilno zrakoplovstvo, od 40 novih radnika, svega tri su Bošnjaci, dok Srbi čine apsolutnu većinu.
Ni regulatorne i nezavisne institucije nisu izuzetak. U Regulatornoj agenciji za komunikacije, među 33 nova zaposlena, Bošnjaci su u očiglednoj manjini, dok su Srbi i Hrvati znatno zastupljeniji. Kada se pogleda vrh sistema, slika postaje još jasnija – u rukovodstvu Vijeća ministara više je Srba i Hrvata nego Bošnjaka, iako to ne odražava ustavnu strukturu stanovništva.
Institucije koje bi trebale biti neutralne
Posebno zabrinjava stanje u ministarstvima i agencijama gdje zakon nalaže nacionalni balans. U Ministarstvu pravde i Ministarstvu finansija zabilježeni su najveći odstupanja, na štetu Bošnjaka. Slični problemi postoje i u SIPA-i, Graničnoj policiji i drugim državnim agencijama.
Državni zastupnik Šemsudin Mehmedović otvoreno je prozvao vrh Agencije za državnu službu i Generalni sekretarijat Vijeća ministara, tvrdeći da se kroz kontrolu konkursnih komisija sistematski smanjuje broj Bošnjaka, naročito na rukovodećim pozicijama.
Zaključak koji se ne može ignorisati
Ovi podaci ozbiljno dovode u pitanje priču o „ugroženosti“ onih koji godinama upravljaju sistemom. Javnost sve češće reaguje porukom: ako je ovo ugroženost, kako onda izgleda privilegija?
Izvor informacije:Hayat.ba
