Helez uzvratio na optužbe iz Washingtona i Bruxellesa: “Zovko i Primorac su nosioci ustaških gena”
Reakcija ministra odbrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza na izjave Maxa Primorca i Željane Zovko ponovo je otvorila pitanje političke retorike u regionu, posebno kada se govori o teritorijalnom ustroju i budućnosti BiH.
Iako su povodi za ovakve istupe uglavnom povezani s vanjskopolitičkim pritiscima i aktivnostima međunarodnih lobističkih krugova, način komunikacije domaćih političara jednako snažno oblikuje javni prostor i političku klimu.
Primorčeve ocjene o Bosni i Hercegovini kao “propaloj državi”, te Zovkino pozivanje na „nove modele“ uređenja, uklapaju se u dugotrajan narativ dijela političkih aktera koji zagovaraju jače etničko pozicioniranje unutar državnog okvira.
Takve izjave redovno izazivaju reakcije u Sarajevu jer se doživljavaju kao pokušaj relativizacije ustavnopravnog poretka BiH i otvaranje prostora za ideje koje su historijski vodile ka sukobima. U tom kontekstu Helezova reakcija odražava zabrinutost zbog ponovnog oživljavanja diskusija o teritorijalnim podjelama, koje u BiH gotovo uvijek nose snažan emotivni teret.
Međutim, problem nastaje kada odgovor na politički pritisak poprima formu oštrih kvalifikacija koje prelaze granice institucionalno primjerenog rječnika.
Korisno je ukazati na političke rizike, historijske pouke i moguće posljedice retrogradnih ideja, ali upotreba izraza koji asociraju na kolektivno stigmatiziranje – poput “fašizmom zadojeni” ili “ustaški geni” – zamagljuje suštinu argumenta i dodatno polarizira političku scenu.
Takva retorika udaljava javni diskurs od racionalne rasprave i približava ga prostoru u kojem dominiraju historijske etikete umjesto savremenih političkih argumenata.
U širem kontekstu, izjava ministra Heleza reflektira frustraciju dijela državnog vrha zbog kontinuiranih međunarodnih inicijativa koje pokušavaju definisati rješenja za BiH mimo unutrašnjeg političkog konsenzusa.
Istovremeno, ukazuje na dublju potrebu za unutrašnjom političkom konsolidacijom, posebno oko pitanja suvereniteta, integriteta i euroatlantskog puta zemlje. Upravo racionalna, smirena i konzistentna komunikacija mogla bi doprinijeti jačanju međunarodnog kredibiliteta BiH i smanjenju prostora za radikalne interpretacije.
U konačnici, rasprave o ustavnom uređenju BiH, ma od koga dolazile, zahtijevaju hladan ton, političku odgovornost i uvažavanje historijskih činjenica bez upotrebe uvredljivih kvalifikacija. Samo tako se može graditi politička stabilnost i osigurati da se slične rasprave vode unutar demokratskih, a ne konfrontacijskih okvira.
Izvor: Slobodna-bosna.ba
