MILANOVIĆ BEZ RUKAVICA: Hrvatska vojska neće ni na koji način sarađivati s izraelskom vojskom..
Sukob u vrhu vlasti – dok ministar obrane putuje u Izrael, predsjednik Hrvatske odbacuje bilo kakvu vojnu vezu s Tom zemljom..
U trenutku dok se u Tel Avivu odvija diplomatski posjet hrvatskog ministra obrane, u Zagrebu je izbio ozbiljan politički spor oko vojne suradnje s Izraelom. Odluke i poruke iz vrha države izazvale su žestoke reakcije u javnosti i među političarima, te ponovo otvorile pitanje uloge Hrvatske u međunarodnim vojnim odnosima.
Ministar obrane Republike Hrvatske, Ivan Anušić, putovao je u Tel Aviv u službeni posjet i tamo se sastao s izraelskim ministrom obrane te predstavnicima izraelske obrambene industrije. Cilj tog susreta, prema izjavama iz njegova ureda, bio je jačanje suradnje na području vojne tehnologije i opreme, kao i razmjena iskustava između dvije države. Dio njegovog programa bio je i obilazak memorijalnih mjesta, što je dodatno potaknulo javnu pažnju.
No, gotovo istovremeno stigla je oštra reakcija predsjednika Republike Zorana Milanovića. On je jasno i bez okolišanja objavio da, po njegovoj dužnosti kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, Hrvatska vojska neće – ni sada niti u budućnosti – ni u kom obliku surađivati s izraelskom vojskom ili njihovom industrijom. Milanović je istaknuo da je takvu suradnju zabranio još prošle godine, pozivajući da se prekine i svaki dogovor o nabavi oružja ili vojne opreme iz Izraela.
Njegove riječi nisu bile nijanse. Naglasio je da takvi aranžmani ne bi bili samo neprovedivi, nego čak i štetni za interese Hrvatske, te je pozvao Vladu da obustavi sve planirane ugovore i sporazume koji bi uključivali opremu iz Izraela. To je predstavljeno kao čin zaštite nacionalnih interesa i obrane međunarodnih normi, koje je, kako je rekao, narušilo postupanje izraelske vojske u pojedinim situacijama.
Javna reakcija odmah se razgranala. Dio građana podržava predsjednikovu čvrstu poziciju, videći u njoj moralnu i principijelnu poruku, naročito u kontekstu humanitarnih pitanja. Međutim, drugi problem vide u tome što bi ovaj stav mogao narušiti diplomatske i strateške odnose s jednom važnom državom izvan Evropske unije i NATO‑a. Analitičari upozoravaju da takvo neslaganje unutar vrha vlasti šalje mješovitu poruku stranim partnerima i da bi moglo otežati odlučivanje o budućim vojnim i sigurnosnim pitanjima.
Cjelokupan slučaj pokazuje duboke razlike u pristupima unutar hrvatske politike – dok jedan dio vlasti pokušava produbiti suradnju na međunarodnoj razini, drugi je odlučio povući crtu i jasno odbaciti mogućnost bilo kakvog vojnog savezništva s Izraelom. U konačnici, ova rasprava nije samo tehnička ili proceduralna, već odražava šire rasprave o tomu kakvu ulogu Hrvatska želi imati na globalnoj sceni i kako balansirati vlastite vrijednosti s interesima u međunarodnoj politici.
