HOROR KOJI SVIJET IGNORIŠE: Humanitarci i bebe padaju od gladi – Gaza bez hrane, bez nade!
U jednoj od najstrašnijih rečenica koje je svijet čuo u ovom stoljeću, glasnogovornik IRC-a, Scott Lea, izjavio je: „Njihova mala tijela počinju otkazivati, ne mogu disati, imunološki sistemi propadaju.“ Ova rečenica ne dolazi iz distopijskog romana, nego sa terena – iz Gaze – i odnosi se na djecu koja umiru od gladi, ne zato što hrane nema, već zato što im je uskraćena, prenosi Washington post.
Kad politička strategija postane oružje protiv djece
U središtu ovog tragičnog humanitarnog kolapsa nalazi se hladna politička kalkulacija. Izraelski premijer Netanyahu otvoreno je priznao da se opsada može “ublažiti” tek kad slike izgladnjele djece počnu štetiti međunarodnim odnosima:
„Slike masovnog izgladnjivanja“ mogle bi ga stajati podrške Sjedinjenih Američkih Država i drugih saveznika.
Ova izjava ne samo da razotkriva cinizam političke strategije, već je i uznemirujuće priznanje da su slike mrtve djece postale politički kapital. To je moralni sunovrat koji svjedoči o dehumanizaciji čitave populacije.
Retorika koja pere ruke
Dok humanitarne organizacije i UN viču na sav glas da se humanitarna pomoć sistematski blokira, izraelski vojni dužnosnici prebacuju krivicu:
„Nema ograničenja, prijelazi su otvoreni… Samo dovedite kamione i preuzmite pomoć.”
Ova izjava je primjer propagandnog preusmjeravanja odgovornosti. Ignoriše realnost da izraelske snage nadziru svaki aspekt ulaska pomoći – od sadržaja kamiona, preko dozvola, do pristupa zonama pod kontrolom vojske. Ako kamion „može ući“, ali ne može doći do ljudi jer su putevi razoreni, zone pod vatrom i punktovi zatvoreni, tvrdnja o otvorenim prijelazima postaje besmislena. Kao da nekom bacite ključ automobila u rijeku i kažete: „Slobodno vozi!“
Glad kao instrument rata
U izvještajima se pojavljuju rečenice koje bi trebale uzdrmati savjest svakog živog bića. Tess Ingram iz UNICEF-a tvrdi:
„Brojke rastu jer djeca nemaju dovoljno hrane, vode i zdravstvene skrbi.“
To nije posljedica prirodne nepogode, nego političke volje. Glad nije samo simptom rata – ona je oružje. Razaranje poljoprivredne infrastrukture, blokada ulaska osnovnih namirnica, kontrola distribucije – sve ukazuje na sistemsku politiku izgladnjivanja.
Tiha smrt – najopasniji oblik nasilja
Ono što čini ovu tragediju još dubljom je tišina kojom se odvija. Smrt gladi je spora, nevidljiva, bez eksplozija, ali jednako smrtonosna. AFP upozorava:
„Nikad dosad nismo svjedočili da kolege umiru od gladi.“
Novinari, doktori, majke, novorođenčad – svi na ivici snage, a glad se više ne bira po statusu. Prizori žena koje razrjeđuju adaptirano mlijeko vodom od riže, ili doktora koji prekidaju intervju jer ne mogu stajati, govore više od hiljadu konferencija za štampu.
Završna poruka
Kad 55-godišnja žena izjavljuje da joj opada kosa od gladi, a beba umire sa dvije kile u naručju majke koja nije jela danima, nije riječ o „kolateralnoj šteti“ – to je poraz civilizacije. Jer ako svijet danas može tolerisati da neko planski koristi glad kao sredstvo političkog pritiska, sutra to može postati novo normalno.
Ovo nije kriza hrane. Ovo je kriza morala. I ne može se riješiti kamionima, nego hrabrošću da se stvari nazovu pravim imenom – izgladnjivanje civila jeste ratni zločin.
Autor je politički komentator i analitičar ljudskih prava.
