Bakir Izetbegović iz Stoca: „Aparthejd nad Bošnjacima u Hercegovini je gori od onog u RS-u“
Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović proteklih dana izazvao je buru reakcija svojim istupom iz Stoca, upozoravajući na, kako tvrdi, sistemsku diskriminaciju Bošnjaka na jugu Hercegovine. Njegove riječi o „aparthejdu“ koji je, po njegovom mišljenju, rigorozniji od onog u Republici Srpskoj, vraćaju u fokus dugogodišnje tenzije i nejednakosti u lokalnim zajednicama Bosne i Hercegovine. Ovaj apel dolazi u trenutku kada se politička situacija u zemlji dodatno komplikuje pred najavljene lokalne i opšte izbore, a pitanja ljudskih prava ostaju centralna tema.
Pozadina događaja:
Stolac, mali grad u južnoj Hercegovini, historijski ima značajan bošnjački i hrvatski živalj. Prema posljednjem popisu, Bošnjaci čine oko 38–40% stanovništva, no, kako ističe Izetbegović, njihov politički i društveni utjecaj u lokalnim institucijama gotovo je nepostojeći. Izetbegović navodi da Bošnjaci nemaju predstavnike u direktorskim pozicijama općinskih institucija niti u upravnim odborima, te da im se uskraćuju osnovna prava, uključujući pravo na dostojanstven pokop i formiranje mjesnih zajednica.
Izjave relevantnih aktera:
Bakir Izetbegović je nakon Kolegija SDA u Stocu jasno rekao:
„Ovdje imamo aparthejd u mnogim elementima gori od onog koji Bošnjaci žive u RS-u. Živi, a i oni koji umru nemaju prava koja imaju Hrvati u Stocu.“
Dodao je da su Bošnjaci često primorani da se sami bore za svoja prava, primjerice kada su im izdane građevinske dozvole, a lokalne vlasti pokušaju poništiti te odluke. Izetbegović je obećao intenzivnije angažovanje SDA i drugih institucija na rješavanju problema Bošnjaka u Stocu i okolnim općinama, uključujući Čapljinu.
Analiza mogućih posljedica:
Ove izjave ponovo otvaraju pitanje etničke nejednakosti u Bosni i Hercegovini, posebno u mješovitim sredinama Hercegovine. Ako se situacija ne adresira, mogla bi dovesti do daljnje polarizacije lokalnog stanovništva i pojačati osjećaj nepravde među bošnjačkom populacijom. S druge strane, javni istup političara poput Izetbegovića može pritisnuti lokalne vlasti i međunarodne organizacije da intervenišu ili bar iniciraju dijalog o ravnopravnosti i ljudskim pravima. Kritičari upozoravaju da retorika, iako snažna, može dodatno podijeliti zajednicu ako se ne kombinuje sa konkretnim rješenjima.
Bošnjaci u Stocu i južnoj Hercegovini suočeni su s institucionalnom diskriminacijom u političkoj, upravnoj i društvenoj sferi.
Postoje konkretni primjeri uskraćivanja prava, od građevinskih dozvola do lokalnih upravnih funkcija.
SDA najavljuje intenzivniji angažman za ostvarivanje ravnopravnosti u lokalnim zajednicama.
Otvoreno pitanje:
Može li uključivanje države i međunarodnih organizacija napokon donijeti stvarnu ravnopravnost Bošnjacima u Hercegovini, ili je lokalna diskriminacija duboko ukorijenjena i teško rješiva?
