Zašto plaćamo vodu i struju?! Pljačka stoljeća koju smo svi prihvatili bez pitanja!
Da li ste se ikada zapitali — kako je moguće da plaćamo ono što je prirodno, besplatno i svima dostupno? Voda, izvor života, i struja, koju su ljudi stvorili da bi olakšala svakodnevicu, danas su pretvorene u profitabilnu robu. I dok narod broji svaki dinar, računi za “osnovno pravo na život” neumoljivo rastu.
Voda pada s neba, teče iz rijeka, izvire iz zemlje — i uprkos tome, svakog mjeseca stiže račun. Nije riječ o luksuzu, već o osnovnoj potrebi svakog živog bića. Pa ipak, pitka voda je postala roba, a javna dobra se tiho pretvaraju u privatne izvore zarade.
Isto važi i za električnu energiju. Struju proizvode hidroelektrane koje koriste snagu prirode — rijeka koje pripadaju svima. Sunčeva energija i vjetar su vječni, besplatni resursi, ali njihov “izum” je pretvoren u skupi sistem zavisnosti. Da bi neko upalio sijalicu, mora raditi čitav dan.
Ali šta zapravo plaćamo?
Plaćamo ne samu vodu ili struju, već troškove njihove obrade, transporta, sistema koji ih održava — ali i zarade moćnika koji kontrolišu te sisteme.
Umjesto da moderni svijet donese slobodu i dostupnost osnovnih resursa, svjedočimo nečemu suprotnom — plaćamo prirodu kao da je tuđa svojina.
Problem je dublji: sistem je postavljen tako da se niko ne pita. Godinama su nam nametali ideju da je to “normalno”. Ali za koga? Za običnog čovjeka ili za one koji ubiru milijarde?
Dokle ćemo šutjeti? Dokle ćemo pristajati da nas se naplaćuje za ono što nam priroda daje besplatno?
Zdrav razum kaže: voda i energija moraju biti pravo — ne biznis.
Vrijeme je da postavimo pitanje koje se svi boje postaviti: Ko je ukrao prirodu od naroda?
